Preživjeli Jasenovac pa ih ubili – partizani
Rudolf Crnić, otac ustavnog suca Jadranka Crnića iz samostalne Hrvatske 90-ih, bio je prije Drugog svjetskog rata kapetan duge plovidbe, pisac i novinar. Poslije osnutka Nezavisne Države Hrvatske živio je u Dugom Selu, a na denuncijaciju da je „protivnik slobode hrvatskog naroda i uspostave NDH“ bio je 13. lipnja 1941. uhićen i interniran u logor Danicu. Pušten je u studenome iste godine.
Potom je iduće godine ponovo uhićen i 26. lipnja 1942. osuđen na boravak u logoru „zbog protudržavnog rada“. U Jasenovcu je bio od srpnja 1942. do kolovoza 1943. godine.
Nakon puštanja iz logora vratio se u Dugo Selo. Na kraju rata, po ulasku partizana u Dugo Selo, 8. svibnja 1945., Rudolf Crnić strijeljan je zajedno s još nekoliko viđenijih Dugoselaca (Stjepanom Harambašom, Antunom Benčićem, Đukom Kemfeljom, i drugima). Bili su to većinom pripadnici HSS-a i poput Rudolfa Crnića, demokrati po uvjerenju i političkoj orijentaciji.
I Đuka Kemfelja, predratni zapovjednik Seljačke zaštite koji je strijeljan s Crnićem, također je ranije bio zatočenik u jasenovačkom kompleksu: Kemfelja je zimu 1941. na 1942. proveo u Staroj Gradiški. Ustaške logore su preživjeli, ali ne i partizansko-komunističko „oslobođenje“, napiso je IGOR VUKIĆ
