Na današnji dan prije 27 godina u prometnoj nesreći na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta poginuo je Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac i jedan od najboljih hrvatskih sportaša svih vremena…
Bio je košarkaši i ljudski uzor, sportski Mozart, no nažalost, poginuo je u 29. godini, u naponu igračke karijere. Premda su od tada prošle 24 godine, i dalje je teško povjerovati kako više nije s nama. “Život leti kapetane”…
Svoju posljednju utakmicu Dražen je odigrao protiv Slovenije u kvalifikacijama za EP u Wroclavu. Bilo je to petog lipnja 1993. Hrvatska reprezentacija iz Poljske se vraćala zrakoplovom, no Dražen je na put krenuo automobilom s djevojkom koja je bila za upravljačem. Nažalost, bila je to njegova posljednja vožnja.
Draženovim odlaskom otišla je i najljepša epizoda hrvatske košarke koja se do današnjih dana nije oporavila. Dražen je bio jedan od onih koji se rađaju jednom u stotinu godina. Oduševljavao je svojim igrama, ali i odnosom prema sportu. Jednostavan, pomalo samozatajan i skroman za popularnost kakvu je uživao. Živio je za košarku i za sport. Bio je i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta, piše HRT.
Imao je 13 godina kad je prvi put stao na parket male dvorane na Baldekinu. Šibenka je još igrala u drugoj ligi. Dvije godine poslije Zoran Slavnić ga je gurnuo u prvu momčad. Imao je 15 godina i svijet pred sobom. Nastup za reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1984., kada je tadašnja Jugoslavija osvojila broncu, značio je i kraj njegove šibenske karijere. Iste godine seli se u redove Cibone i s Vukovima osvaja dva naslova europskog prvaka. Nakon četiri zagrebačke godine seli se u Real Madrid, u čijem dresu je već u prvoj sezoni osvojio naslov španjolskog prvaka, španjolski kup i titulu u Kupu pobjednika kupova. U finalnom susretu protiv Snaidera Caserte postigao je čak 62 koša.
S Draženom do najvećeg uspjeha hrvatske košarke
Nakon Šibenika, Zagreba i Madrida, Draženu je Europa postala premala i s titulom najboljeg europskog košarkaša preselio se u NBA ligu, u redove Portlanda. Tamo se našao u situaciji u kojoj nikada nije bio. Grijao je klupu uz mizernu minutažu. Izdržao je dvije sezone, a zatim je otišao u New Jersey Netse gdje je pokazao svu raskoš svog talenta. U dresu Netsa profilirao se u jednog od vodećih šutera NBA lige.
Uslijedio je i najveći uspjeh hrvatske košarke – srebro na Olimpijskim igrama u Barceloni i nezaboravni finale protiv jedinog pravog ‘Dream teama’. Draženov američki uzlet i divljenje samih Amerikanaca njegovom igrom prekinula je prometna nesreća.
Dražen je dobio svoj Dom košarke i muzej u Zagrebu, a veliko priznanje stiglo je i iz NBA kada je uvršten u Kuću slavnih. Njegov dres s brojem 3 umirovljen je u dvorani Netsa. Hrvatski Olimpijski Odbor je 1995. poklonio je Olimpijskom muzeju u Lausannei spomenik Draženu Petroviću. Rad kipara Vaska Lipovca postavljen je u parku ispred Olimpijskog muzeja. Nagradu koja nosi njegovo ime HOO je ustanovio 2006., a namijenjena je mladim sportašima, sportašicama te muškim i ženskim ekipama za izvanredne sportske rezultate i sportski razvoj.
