Piše: Josip Milić
Imao sam poznanika koji se tri puta ženio. Prvi put je rekao prijateljima kako mu žena nije htjela kuhati. Ok, rekli oni. Oženio drugu i potjerao domalo i nju. Pravdao se prijateljima kako je svaki dan išla kod majke. Hajde, dobro. Oženio treću, nije ni s njom izgurao pola godine, potjerao i nju. Sjeo s prijateljima želeći im pričati o manama treće supruge, a sebe opravdati. Prijatelji ga prekinuše rekavši: Dosta, nije valjala prva, nije valjala druga, ne valja sad ni treća. Ne može biti! Ne valjaš ti, rekoše mu otvoreno prijatelji! Slično bismo mogli reći za “čovjeka iz sjene”, Maria Radića. Nije mj valjao Škoro, lopov, ne valja mu sad Penava, a obojicu on odabrao i postavio. Ne bi njemu valjo ni treći da ga je uspio postaviti. Odabrao i mislio s njima upravljati kao lutkama na koncu. Mislio je da će ga bespogovorno u svemu slušati. “Da će i kuhati, da neće ići u svoje majke i tako dalje”… Promijenio prvoga, mislio je da će i drugoga, ali mu nije uspjelo. Drugi skinuo njega. Pretekao ga. A imao je priliku nakon što je potjerao Škoru mirno sjesti i zauzeti čelnu poziciju. Zašto nije nikad neće nikome biti jasno?
Nitko ne valja, samo ja valjam
Sjetimo se samo razlaza sa Škorom i sve te nepotrebne prljavštine. Kako su se izvlačili degutantni podatci da je prodavao vino i cd-ove svojoj stranci. Tako gospodin Škoro u hrvatskoj javnosti ispade najobičniji klošar i kokošar kojeg se može kupiti za sitne novce. Što je jednom gospodinu kao što je on i stituiranom čovjeku sve to trebalo? Nitko ne valja osim Radića, svi drugi su lopovi, samo je on pošten. Tako ispade po njegovim medijima. Samo on nema packe u životu.
Domovinski pokret nosio je čak sufiks “Miroslav Škoro”. Stranka je nazvana po njemu jer je opće prihvaćen i prepoznatljiv hrvatski brend. Najprije su ga blatili lijevi mediji, da nije uopće desničar, da nije bio branitelj, da mu je žena Srpkinja i slično, a kasnije su ga oblatili i popljuvali “naši”. I da stvar bude gora “naši” ga popljuvaše gore nego njihovi. Popljuvaše ga kako ne priliči ni najgorim boljševicima u Staljinovo vrijeme kada su derali ljude k’o jarce, a kamoli onima koji sebe nazivaju kršćanima.
Može li se ukrast svoje?
Peternel na kraju Sabora reče kako se radi o krađi i pljački. Nakon Škore i Penava je po njima htio ukrasti nešto svoje, stranku kojoj je on na čelu i koju je on vodio i vodi iz pobjede u pobjedu.
Kako dalje, pitaju sad neki?
Jednostavno. Spustiti lopticu i ohladiti glave. Prestati sa svađama. Što prije prihvatiti ovakvo stanje kao realnost. Radić je najavio osnivanje nove stranke što je dobro. On ima kapacitet i uspješno će to uraditi. Na koncu, dokazao je to s DP-om. Ima medije, a ima kvalitetnih ljude oko sebe. Zašto ne bismo razmišljali o tome da na idućim parlamentarnim izborima Penava i Radić budu koalicijski partneri. To uopće nije loše niti je ne moguće. Ali treba žurno prestati s blaćenjem i vrijeđanjem drugih i početi se baviti sobom. Mnoga braća koja su u zavadi kad podjele imanje opet uspostave i dobre odnose. Zašto ne bi i Penava i Radić? Nakon svađe uvijek ide mirenje.