Piše: Filip Gašpar
”Jeszcze Polska Nie Zginęła” – ”Poljska još nije umrla” je prvi stih iz pjesme ”Mazurek Dąbrowskiego” koja je poljska nacionalna himna. Ipak, možda JOŠ nije ako pogledamo prve posljedice nakon izbora prošlog listopada u Poljskoj.
Na izborima 15. listopada, unatoč tome što je PiS ostala najjača stranka u Parlamentu, izgubili su većinu. U trenutno nestabilnim parlamentarnim odnosima, većinu drže liste Građanske koalicije, koju čine Građanska platforma Donalda Tuska te još nekoliko stranaka Ljevice (Lewica) i Tećeg puta (Trzecia Droga – TD).
Kamo mogu voditi proeuropske vode pokazuje nam nova obrazovna agenda poljske ministrice obrazovanja Barbare Nowacka koja zapadnim Europljanima vraća bolna sjećanja.
Očito je glavni cilj: lijevo prestrukturiranje mladih kako bi se spriječio povratak konzervativnih stranaka na vlast.
Posjetimo se kako čak Hrvatske medije opisuju oporbeni blok „proeuropskim“ a dotad vladajuću stranku Pravo i pravda (PiS) „nacionalističkom“.
Barbara Nowacka, nova poljska ministrica obrazovanja, pozicionira se kao feministkinja, pacifistica, LGBTQ aktivistica i naravno ne smije da fali da je zagovornica pobačaja.
U suradnji s premijerom Tuskom najavila je dalekosežnu reformu poljskog obrazovnog sustava koja je stupila na snagu ove godine ciljem drastičan ljevičarski preodgoj mladih kako bi se spriječila mogućnost povratka konzervativnih stranaka na vlast, teško je promašiti.
Ključno za reformu je ukidanje ocjenjivanja domaćih zadaća koje od travnja stupa na snagu za djecu do 15 godina. Dugoročno, planira se potpuno ukinuti ocjenjivanje zadaće za starije učenike.
Ideja da se “ocjenjivane” domaće zadaće jednostavno mogu zamijeniti “dobrovoljnim” zadaćama je nerealna za one koji nisu kročili u školu zadnjih 30 godina.
Glavni razlog za ovakvu odluku je tvrdnja da su domaće zadaće diskriminirajuće jer djeca iz povlaštenih obitelji kod kuće dobivaju podršku koja drugima nije dostupna.
Ako Vam ovaj argument liči na tipični socijalistički argument, čija je neadekvatnost postala očita na zapadu prije 20 godina, onda ste barem Vi nešto naučili iz povijesti.
Budući da relevantno gradivo treba ponovno integrirati u nastavu, potrebna je velika revizija nastavnog plana i programa koji će se racionalizirati za 20 posto.
Ova inicijativa je zamagljena opetovanim tvrdnjama, itekako poznatim sa zapada, da žele skloniti „mehaničko pamćenje“ i uvesti “kritičko razmišljanje”.
Ako se baci oko na novi nastavni planovi koje su izradili takozvani “stručnjaci” i eksperti , brzo je jasno odakle dolazi ovaj poziv na “kritičko mišljenje”: nacionalne klasike poput “Pana Tadeuša” treba čitati samo u skraćenom obliku, najbolje odmah na wikipediji. Razinu znanja engleskog jezika na maturi smanjiti za jednu razinu u odnosu na sadašnje stanje, iz nastave povijesti treba izbrisati bitne elemente antikomunističkog otpora, teoretske aspekte matematike smanjiti u odnosu na praktičnu primjenu, a vjeronauk bi trebao biti prepolovljen, a tekstovi pape Ivana Pavla II. mogli bi se u potpunosti ukloniti iz planova lektire na temelju preporuka vladinih stručnjaka.
Opozicija je ogorčena, ali nastavnci ne progovore: nije tajna da je jedna od prvih akcija Donald Tuskove vlade bilo značajno povećanje plaća učiteljima. Za razliku od političke desnice, ljevica je itekako svjesna da upravo “vlada nad dječjim krevetima” (i mozgom) odlučuje o ishodu političke borbe.
Ono što se događa u Poljskoj već je učinjeno na zapadu prije 20 godina – i vodilo je u propast. U zemljama poput Njemačke i Francuske sve više učenika ima poteškoća u oblastima čitanja, pisanja i još teže razumijevanju složenijih tekstova.
Studija PISA ispituje znanje i vještine učenika u prirodnim znanostima, matematici i vještini čitanja.
Hrvatska ostaje relativno “stabilna” u PISA studiji, iako ispod prosjeka u usporedbi s drugim zemljama.
Ali Njemačka i Poljska su stalno gore.
Nastavnici troše veliki dio svog vremena nadoknađujući temeljne nedostatke koji proizlaze iz neadekvatne školske obuke. Što ne treba začuditi kad u Berlinu imate škole sa 90% i ponekad čak više djece čiji materinji jezik nije njemački.
Ipak nije iznenađujuće da je Poljska, koja je do sada imala solidan školski sustav, postigla izvanredne rezultate u PISA studijama u usporedbi sa svojim zapadnim susjedima. No, za nekoliko godina kada se gore navedene reforme provedu mogli bi i to biti dio prošlosti odnosno Poljska bi se još više integrirala u europski sistem vrijednosti.
Nova vlada može biti ideološki slijepa; Međutim, bit će teško zanemariti činjenicu da je zapadnoeuropski školski sustav bankrotirao pretjeranim reformama i da će slične mjere u Poljskoj vjerojatno imati slične posljedice.
Zašto onda “nova Poljska” prihvaća svjesno samouništenje? Odgovor može biti samo politički i ideološki.
S jedne strane, iskustvo Zapada, kao i naznake planiranog rezanja kurikuluma, dokazuju da će takozvano “kritičko razmišljanje” vjerojatno samo propitivati tradicionalne vrijednosti poput vjere, obitelji, domoljublja, nacije ali garant se neće suprostaviti ateizamu, LGBTQ-ideologiji, globalizmu ili socijalizmu.
U Zapadnoj Europi studenti već danas imaju samo ograničeno znanje o konkretnim uzrocima i posljedicama.
Često je njihovo poznavanje kronologije nejasno i nemaju pojma o tome što se dogodilo između, na primjer, pada Rimskog Carstva i pada Berlinskog zida.
Umjesto toga, doslovno su pune im glave političkim korektnim mitovima poput “spaljivanja vještica”, “zlatnog doba tolerancije u muslimanskoj Andaluziji“ ili „herojima potpun Che Guevera“- a na temelju iz toga izvlače odgovarajuće zaključke.
Upravo o tome se radi: umjesto promicanja cjelovitog općeg obrazovanja koje se temelji na stvarnim činjenicama, učenicima i studentima se daje tek nekoliko, vrlo selektivnih informacija, od kojih se pravi temelj lijevog ideološkog utjecaja, samo je bitno da je ugrađen u globalniji kontekst.
Oni ozbiljno vjeruju da se izazovi našeg svijeta zapravo mogu riješiti kroz klimatski aktivizam, demonstracije protiv „desnice“ i uvodjena neke woke religije.
Možemo se samo nadati da slična sudbina ne čeka i Hrvatsku.
Filip Gašpar studirao je talijanistiku i slavistiku na nekoliko sveučilišta. Živi i radi u Berlinu kao politički savjetnik Alternative za Njemačku.