Nakon što su hrvatski branitelji sa tugom primili vijest o smrti hrvatske braniteljice Jadranke Balatinac koja je kao maloljetna djevojka i pripadnica HOS-a pristupila obrani zemlje, iza koje je ostala kćerka Gabrijela, kao bomba ih je pokosila vijest o smrti ratnog liječnika i kirurga Mihaela Žure.
Pokojni Žura je bio pripadnik Samostalne satnije HOS-a Jasenovac, a sve do svoje smrti bio je izrazito samozatajan i željan anonimnosti zbog čega je fotografija i podataka o njemu vrlo malo.
Ponosan na sina pripadnika HV-a
Da nije posvećenosti povjesničara Tomislava Šulja (HMDCDR) koji između ostaloga pomno evidentira strane dragovoljce Domovinskog rata, ova bi tužna vijest prošla ispod radara:
“Pokojnog Žuru simbolično možemo tretirati i kao stranog dragovoljca, jer je 1991. Slovenija bila samostalna država. Ipak, to na stotine Slovenaca nije spriječilo da nam dođu pomoći u obrani od srpske agresije, pa tako niti ovog ratnog liječnika koji nije puno pričao o svom ratnom putu, ali su zato o njemu i to samo u superlativima govorili suborci”, kaže nam Tomislav Šulj.
Dr. Žura je, doznajemo, sa svojom obitelji živio u Samoboru, a vojna karijera njegovog sina bila mu je, otkriva nam Šulj, “najveća sreća, a vjerojatno i razlog skromne potrebe za anonimnošću.”
Okusio i rat u Sloveniji
Pokojni Tomislav Čaušić – Jabuka bio je suborac pokojnog ratnog liječnika, a svoje spoznaje otkrio je upravo ovom povjesničaru:
“Pristupio sam u 1. satniju HOS-a ‘Ante Paradžik’ Jasenovac, zajedno sa Slavkom Jagerom i Mihaelom Žurom, Slovencima. Nas trojica smo zajedno došli. To su bili posebni dečki… Žura je bio školovani kirurg u Sloveniji, a u slovenskom ratu bio mjesec i po dana. Granata ga je bacila i on je u padu polomio zube. Na bojištu Jasenovca bio je naš liječnik, ali i vojnik. Svaka mu čast! Da se puca ne znam koliko – Miha je bio tu. Uopće nije bilo upitno hoće li doći i hoće li pomoći. Vrhunski doktor, rekao bih pravi ratni kirurg, a pritom sjajan dečko, svaka mu čast. Pravi brat.”
“Žura je bio majstor u pružanju prve pomoći”
Šulj se prisjeća i kako mu je Tomislav Čaušević kazao je da je “nemoguće opisati koliko je bilo važno imati uz sebe dr. Žuru”:
“Sjećam se, prvi njegov ranjenik bio je jedan dečko dolje s Kustošije. Njemu je ili metak ili geler odsjekao sva četiri prsta na ruci. Sjedio je na našem tenku kojega je vozio strani dragovljac Nijemac Michael Dudek. On je držao pušku, nešto je mahao rukom i samo ‘cap’, proletjelo je zrakom i metal mu je prerezao prste. Žura ga je medicinski zbrinuo, umirio i proslijedio na daljnju skrb. U tome, u pružanju prve pomoći tijekom okršaja Žura je bio majstor.”