Politički vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, koji nosi odgovornost za najteže zločine počinjene tijekom rata u BiH, je pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove, ustanovi-sljednici Haškogu suda, osuđen na doživotni zatvor. Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, ali ne i za genocid u drugim općinama, te je negirana veza njegovog UZP-a sa Srbijom, piše narod.hr...
Povodom presude, vrijedi podsjetiti na neke detalje vezane uz suđenje u ovom predmetu.
Tijekom suđenja, u ožujku 2010., Radovan Karadžić tražio je od Zagreba dokumente potrebne za njegovu obranu, o navodnom krijumčarenju oružja kroz Hrvatsku i BiH.
Haaški sud je tako od Hrvatske zatražio objašnjenja o potrazi za navedenim dokumentima. Joško Paro, tada hrvatski veleposlanik u Nizozemskoj, na posebnom je sastanku rekao kako je Hrvatska već poslala 15 dokumenata te kako je spremna ispuniti i preostale Karadžićeve uvjete ako on preciznije opiše što želi, prenosila je slovenska radio-televizija.
Paro branio privođenje ljudi koji su imali ključne dokumente za Gotovininu obranu
I dok je pri suđenju Karadžiću Joško Paro bio spreman maksimalno pripomoći njegovoj obrani ustupanjem dokumenata koje je ratni zločinac tražio, tijekom suđenja hrvatskim generalima Gotovini i Markaču, postupao je sasvim drugačije.
Podsjetimo, Paro je kao veleposlanik u Haagu branio privođenje ljudi koji su imali ključne dokumente za Gotovininu obranu.
Naime, u prosincu 2009. hrvatska je policija pretresla stanove, urede i automobile većeg broja osoba, među kojima su bili i dvojica tadašnjih i jedan tada već bivši član tima generalove obrane, s objašnjenjem da ih se sumnjiči za prikrivanje ili uništavanje arhivske građe.
Zbog toga je tim hrvatskog generala Ante Gotovine zatražio od Haaškog suda zaštitu članova njihovih timova od progona hrvatske policije i pravosuđa.
U raspravi pred Haškim sudom veleposlanik Paro, kao predstavnik Hrvatske, objasnio je zašto je i kako provedena akcija pretresa i privođenja osumnjičenih. Ustvrdio je da je akcija provedena ne samo da bi se odgovorilo na zahtjeve Žalbenog vijeća i tužiteljstva već i zato što se kazneno djelo prikrivanja i/ili uništavanja dokumenata koji bi morali biti u državnom arhivu goni po službenoj dužnosti. Paro je također govorio da akcija nije provedena pod pritiskom tužitelja Brammertza, prenosila je Sense Agency.
Podsjetimo, u akciji u prosincu 2009. hrvatska policija pretresla je stanove sedmorice umirovljenih časnika HV-a te zaplijenila veliku količinu originalne dokumentacije iz Domovinskog rata.
Kako je obrana najviše reagirala na zapljenu računala Marina Ivanovića, u kojemu su se nalazile haaške tajne, korespondencija među obranama, a čini se čak i završne riječi obrana, Paro je ustvrdio da je računalo zapečaćeno, no branitelj Luka Mišetić upozorio je da su svi dokumenti nađeni kod Ivanovića regularni dokazi.
Haški je sud tada naložio hrvatskim vlastima da do daljnjeg obustave svaki pregled sadržaja svih zaplijenjenih dokumenata i predmeta zbog bojazni da optuženi generali ne bi time bili oštećeni, tj. zbog bojazni da se među zaplijenjenim dokumentima mogu nalaziti i oni koji su zaštićeni privilegijom povjerljivosti između optuženih generala i njihovih branitelja.
U tom trenutku je, dakle, Haški sud štitio pravo optuženih generala, dok je veleposlanik Joško Paro nastupio protivno njihovim interesima, piše narod.hr.