Prije 32 godine hrvatske snage spriječile su presijecanje Hrvatske na dva dijela i tako su ostvarili prvu veliku pobjedu HV-a koja je deblokirala Šibenik i Vodice. Izborili su je Šibenčani, Vodičani, Skradinjani, Pakovčani, 113. pješačka brigada ZNG-a, šibenska policija, Rogozničani, Primoštenci i Žirjani.
Šibenski most 21. rujna 1991. obranila je „kraljica topništva“ s paljbenog položaja Prodolje, udaljenog 22.300 metara, a paljbom je s brda Smričnjaka upravljao Rahim Ademi. Evo kako je on to opisao u svojoj knjizi „Samo istina – ratni dnevnik generala Hrvatske vojske“: „Uzimam dalekozor i počinjem promatrati. Oko šireg rajona Šibenskog mosta raspoređeni su tenkovi T-84, a dalje prema Martinskoj oklopni transporteri – smješteni su na samoj litici rijeke Krke i bliješte na jutarnjem suncu. I tenkove i transportere dalekozor mi približava kao da ih gledam na 50 metara. Sve vidim: na platou motela jugovojska je opuštena kao da je općenarodno veselje, oko ‘vidilice’, s koje se najbolje vidi panorama Šibenika, jedna televizijska ekipa snima, a ispred motela uz harmoniku počinje se plesati šumadijsko kolo. Samo vi snimajte i plešite svoje zadnje kolo, za nekoliko minuta počinje djelovati najmoćnija topnička bitnica.“
Top sa Žirja nije pucao
Tako je i bilo. Kad su projektili zasuli neprijateljske položaje oko Šibenskog mosta, Mladićeva vojska panično se povukla prema Gaćelezima. Taj dan, svjedoči Ademi, top sa Žirja, kojemu se pripisuje obrana grada i mosta, nije ispalio nijedan projektil na područje Šibenskog mosta.
Sutradan, 22. rujna 1991., hrvatsko pješaštvo dovršilo je posao: uz snažnu potporu topništva otjeralo je neprijatelja prema Đevrskama, Kistanjama i benkovačkoj cesti. Taj dan obranjen je i Skradin i skradinsko zaleđe.
„Deblokada Šibenika i Vodica“, piše Ademi, „nastavljena je i nakon 22. rujna iako je s okupacijskom JNA postignuto primirje, a trajala je sve dok nismo postigli operativnu stratešku dubinu. Završena je kad je neprijatelj potisnut iza Dragišića prema Čistoj Maloj i Čistoj Velikoj te prema Lađevcima. I kad smo 9. kninskom korpusu nanijeli poraz od kojeg se više nikad nije oporavio.“