Ne smije se zaboraviti!
Sabor Republike Hrvatske na zasjedanju 14. veljače 1992. donio je Deklaraciju o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu, koju je potpisao predsjednik Sabora dr. Žarko Domljan, a koja se sastoji od četiri točke u kojima se ističe:
- Nakon devet stoljeća uporne borbe za opstanak i ponovno stjecanje državnosti, hrvatski narod ostvaruje svoju vjekovnu težnju za slobodom i neovisnošću.
- Upravo ovom sazivu hrvatskog Sabora pripala je čast proglasiti samostalnost, suverenitet i neovisnost Republike Hrvatske.
- Među tisućama i tisućama hrvatskih ljudi, koji su svojim životom i djelovanjem hrabro svjedočili o vjekovnim težnjama hrvatskog naroda, hrvatski Sabor posebno ističe i izražava zahvalnost uzoritom kardinalu dr. Alojziju Stepincu, koji je neopravdano suđen, čime je nanesena nepravda i uvreda hrvatskom narodu.
Na montiranom političkom sudskom procesu nevino je osuđen stoga što je odbio po nalogu komunističkih vlastodržaca, provesti crkveni raskol i odvojiti Katoličku crkvu Hrvata od Rima i Vatikana, sa dalekosežnim ciljem uništenja Katoličke crkve kao vjekovnog čuvara i zaštitnika očuvanja identiteta i slobode hrvatskog naroda.
Osuđen je stoga što je djelovao protiv nasilja i zločina komunističke vlasti, isto kao što je djelovao u vihoru i okrutnostima Drugoga svjetskog rata, u zaštiti progonjenih, neovisno o njihovom narodnosnom podrijetlu, ili vjerskom svjetonazoru. Iako hrvatski narod i Katolička crkva nikada nisu priznali osudu nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor kao najviše predstavničko tijelo Hrvatske izricanjem jasnog stava prema nepravednoj osudi kardinala Stepinca ispravlja jednu povijesnu nepravdu i uvredu hrvatskom narodu!
- Osudom montiranog procesa i osude nadbiskupu Stepincu, hrvatski Sabor istodobno osuđuje političke procese brojnim nevino suđenim svećenicima, redovnicima i vjernicima osuđujući na taj način i protunarodni komunistički režim- naglašava se u Deklaraciji.
Spomenimo još da je sredinom srpnja 2016. zagrebački Županijski sud pod predsjedavanjem suca Ivana Turudića u cijelosti poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu.
Turudić je tom prigodom kazao da presuda montiranog političkog suđenja Stepincu, među ostalim, krši načelo prava na pošteno suđenje, žalbu i obrazloženu sudsku odluku, kao i načela zabrane prisilnog rada, vladavine prava i pravne države. Dodao je da je za ilustraciju karaktera i utvrđivanja da je riječ o montiranom političkom procesu dovoljno pročitati neke dijelove zapisnika sa suđenja iz kojega, primjerice, proizlazi da su uglavnom provođeni dokazi kojima „instruirani svjedoci tužiteljstva terete optuženika, o čemu u stvarnosti nije odlučivalo sudsko vijeće, nego komunistički tužitelj Jakov Blažević“.
„Presuda jedino u odnosu na optuženog Stepinca nije obrazložena ni u odluci o krivnji ni u odluci o kazni. Samo su ponovljeni i onako općeniti navodi optužnice“, rekao je Turudić te još dodao da je cilj bila „osveta kardinalu Stepincu, moralna diskvalifikacija njega i Katoličke Crkve“.
„Temeljni krimen koji se Stepincu stavlja na teret je činjenica da je u vrijeme NDH bio zagrebački nadbiskup. Sam se zapitao tijekom suđenja, pa što sam trebao učiniti? Otići u šumu ili pobjeći u London? On je odlučio ostati sa svojim narodom s kojim je bio i za vrijeme jugoslavenske monarhističke diktature i za vrijeme Titove komunističke diktature“, kazao je sudac. Rekao je i da je Stepincu u zatvoru nuđeno potpisivanje formulara za traženje pomilovanja što on nije želio učiniti pristajući jedino na obnovu postupka pred neovisnim sudom ili poništenje presude. „Nakon 70 godina njegova je volja ispunjena od strane hrvatskog suda u slobodnoj hrvatskoj državi i zato ova presuda nema samo pojedinačnu nego i duboku važnost za povijest hrvatskog naroda“, zaključio je Turudić.
Mladen Pavković