Karolina Vidović Krišto pozvala je građana da glasuju za njezinu stranku Odlučnosti i pravednost. Analizirala je političku scenu u Hrvatskoj naglasivši da nema bitne razlike između Plenkovića i Milanovića, a oštro je kritizirala i Mislava Kolakušića. Izjavu Karoline Vidović Krišto prenosimo u cijelosti, prenosi Teleskop.hr.
“Ljudi iz svih dijelova Hrvatske me ovih dana nazivaju – i pitaju: „Zar Plenković, Milanović i te njihove satelitske stranke doista misle da smo mi svi naivni, i da ništa ne razumijemo?“ Jer, današnji politički moćnici u Hrvatskoj djeluju na način kao da osuđeni pedofili nude program za zaštitu djece.Analogno logici djelovanja Plenkovića, Milanovića i ostalih moćnika, izgledno je da u Hrvatskoj Ivo Sanader uskoro postane povjerenik za borbu protiv korupcije, a da se nagrada za zaštitu ljudskih prava nazove po Staljinu!
Doista, treba imati drskosti i bezobrazluka (ili što bi narod rekao “đon-obraz“) izaći pred hrvatske građane, i nuditi se kao rješenje krize – koju si sam stvorio.
Treba imati velikog iskustva u laganju za izaći pred javnost i tvrditi da si taj koji će ispraviti nepravde. Kada Milanovićev SDP obećaje rijeke pravde (a upravo su oni dokazano oličenje nepravde) onda je svatko razuman šokiran i zbunjen.Kada Plenkovićev HDZ sebe proglašava pouzdanom strankom za sve izazove – onda to svakom razumnom čovjeku izaziva mučninu.
Danas u Hrvatskoj svjedočimo najružnijem novinarstvu zadnjih desetljeća na tlu Europe. Hrvatska javnost je bombardirana lažnim dvojbama, izmišljenim problemima i loše smišljenim manipulacijama.
Kada otvorite novine, upalite televizor, listate portale ili slušate radio, izloženi ste papagajskim floskulama:
ljevica-desnica – desnica-ljevica,
Milanović rekao da Plenković ima klempave uši, Plenković rekao da Milanović ima hrapavo lice – te njihovi klonovi koji se stavljaju na jednu ili drugu stranu; a u cijeloj toj galami, život hrvatskog građanina ne postoji.
Dakle, Plenković, Milanović i ostali moćnici pričom o apstraktnim ideološkim podjelama sprječavaju demokratsku raspravu o životu ljudi.
A politika postoji zbog ljudi, a ne ljudi zbog politike!
Jer, ako u 10 godina Hrvatsku napusti pola milijuna ljudi (a ti ljudi nisu napustili svoje domove iz turističkih motiva, ili osobne radoznalosti, već zato što su bili primoraninapustiti svoj dom) – onda je to dokaz da oni, koji su bili odgovorni za upravljanje Hrvatskom, svoj posao nisu radili dobro.
Hrvatsku je napustilo na tisuće liječnika, konobara i građevinskih radnika, ekonomista i trgovaca! (Što zbog mizernih plaća i visokih cijena kojima su izloženi, a što iz razloga opće društvene nepravde koja je u Hrvatskoj sveprisutna.) Sveučilišni profesor u Hrvatskoj zarađuje manje od spremačice u Munchenu; a spremačica u Hrvatskoj zarađuje 700 eura – i s tom plaćom treba preživjeti! Primjera radi, čokoladni namaz u Hrvatskoj je 40% skuplji nego u Njemačkoj.
A upravo su pitanja standarda hrvatskih građana (dakle, plaće i cijene) teme koje moraju dominirati javnom raspravom.
Ali ne, u Hrvatskoj mediji rade galamu koju nitko ne razumije, niti koga zanima – i tom galamom sprječavaju da se govori o temama koje su bitne.
Kada bi se govorilo o stvarnom životu hrvatskih građana, i kada bi mediji imali elementarnu profesionalnost, onda na političkoj sceni ne bi uopće postojali *ni Milanovići, *ni Plenkovići, *ni Mario Radić iz DP-a, *ni Mislav Kolakušić, *ni Tomislav Tomašević.
Kako bi, primjerice, Plenković objasnio javnosti svoje odluke – da zatvori rafineriju u Sisku (zbog čega je izgubljeno na stotine radnih mjesta) i odluku da Hrvatska jeftino izvozi naftu, koja se u Mađarskoj prerađuje, i onda skupo uvozi u Hrvatsku?
Kako bi Plenković objasnio zaštitu Pavla Vujnovca, koji samo na jednoj transakciji – iz Konzuma ukrade 40 milijuna eura (a radnice u Konzumu zarađuju 800 eura)?
Ili njegovu zaštitu Vujnovca da iz Konzuma izbaci hrvatske, međimurske krumpire kako bi Vujnovac uvozio krumpire iz Francuske i Nizozemske?
Konačno, kako bi Plenković objasnio da banke konstantno imaju povećanje dobiti, i po 90%, a da istovremeno hrvatski građani imaju najgore uvjete financiranja (a zbog tih banaka i HNB-a nam je 200 tisuća ljudi blokirano)?
Doista, HDZ-ov slogan „Pouzdani u svim izazovima“ jest ruganje inteligenciji hrvatskih građana.
Da postoji minimum minimuma medijskog profesionalizma, onda bi ovaj HDZ-ovski slogan izazvao konsternaciju javnosti, s obzirom na to da je stvarnost – u potpunosti suprotna.
Jer, jedino što je kod današnjeg HDZ-a pouzdano, jest da Hrvatsku državu razgrađuje, a hrvatske građane raseljava.
Izborni slogan SDP-a i Milanovića također je uvredljiv i ruganje hrvatskim građanima. Govoriti o pravednosti, a biti upravo simbol neviđene nepravde (koju je upravo Milanovićev SDP provodio u Hrvatskoj) je doista vrijeđanje hrvatskih građana.
Pa, Milanović je 2012. godine donio Ovršni zakon.
Dakle, taj Kosoričin Ovršni zakon SDP je kozmetički izmijenio, i taj zakon je i danas na snazi – a u svojoj naravi to je protueuropski i protucivilizacijski, i najnepravedniji Ovršni zakon u cijeloj Europskoj uniji.
Po tom Ovršnom zakonu obitelj Bađun iz Metkovića, policija treba 11. travnja iseliti iz jedine nekretnine – koju kriminalna Addiko banka, s još kriminalnijim B2 kapitalom, namjerava oduzeti za 500 eura po kvadratu – a stvarna cijena je iznad 1500 eura.
Ovaj kriminal se provodi uz sudsku asistenciju – a upravo je pravosuđe posljedica vladavine SDP-a i HDZ-a.
Kako im, dakle, nije neugodno govoriti o rijekama pravde!
Poštenim i čestitim hrvatskim ljudima se protupravno oduzima imovina – ali Todoriću i Tedeschiju, koji su bezbroj puta uhvaćeni u kriminalu, nikad se ništa ne oduzima, i oni su uvijek u pravu.Zoran Milanović ima obraza (da ne kažem drskog bezobrazluka) govoriti o pravdi, a istovremeno kandidira bivšeg ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića na nadolazećim izborima.
Ostojić, koji je kao član Uprave Slobodne Dalmacije za vrijeme vladavine Ive Sanadera, doslovno sudjelovao u krađi Slobodne Dalmacije (koju je proveo Nino Pavić), on bi sada trebao uspostaviti pravdenost?
Znači, Nino Pavić Slobodnu Dalmaciju nije platio, već ju je ukrao, a glavni pomoćnik pri toj krađi – je bio Ranko Ostojić;čak štoviše, kad je Ostojić postao ministar unutarnjih poslova, živio je u stanu Nina Pavića.
Istodobno, tom Ninu Paviću su porezni obveznici bili prisiljeni oprostiti na desetke milijuna poreznog duga – upravo u režiji Zorana Milanovića i Ranka Ostojića, a putem njihovog kriminalnog predstečajnog zakona.
Dakle, mentalni kod Zorana Milanovića, Ranka Ostojića, Orsata Miljenića, Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića ili Davora Božinovića – jest njihovo čvrsto uvjerenje da oni smiju krasti. I upravo slijedom te mentalne logike, danas se u Hrvatskoj govori o svemu i svačemu, osim o životu ljudi.
U Hrvatskoj se danas izvrću teze i govori (kao, primjerice, Domovinski pokret) o stranim radnicima, koji navodno ugrožavaju Hrvatsku. Pa, nisu Nepalci ili Filipinci izvršili agresiju na Hrvatsku!
Ne, Nepalci i Filipinci su dobili uredne radne dozvole, i to zato što su naši hrvatski ljudi potjerani u Munchen, Dublin ili Stockholm – a potjerani su zbog korupcije (primjerice) vlasnika PPD-a, koji je ujedno i vlasnik Domovinskog pokreta.
Jer, Ivan Penava (predsjednik Domovinskog pokreta) će reći da je napad na PPD – napad na Hrvatsku.
Točnije, Penavi, Plenkoviću i Milanoviću je u redu *što vlasnik PPD-a Pavao Vujnovac (onako usput) u džepu nosi ogrlicu vrijednu pola milijuna eura (i ne prijavi je na carini), *i što zaposlenica Konzuma (koji su protupravno dali Vujnovcu u vlasništvo) zarađuje 800 eura – *dok su (istovremeno) cijene u tom Konzumu 50, 100 ili 150% više nego u Njemačkoj.
U Hrvatskoj se u kampanji neće govoriti o tome da je u poljoprivredu u zadnjih 10 godina uloženo 100 milijardi kuna – a Hrvatska uvozi 70% rajčice, 75% mrkve, uvozi i češnjak i govedinu, i šljive i svinjetinu – umjesto da izvozi svoje poljoprivredne proizvode (s obzirom na to da je u poticaje u poljoprivredi utrošeno 100 milijardi kuna!).
To je rezultat politike Plenkovića i Milanovića.
Hrvatska trenutačno doživljava rijetko viđeno vrijeđanje inteligencije.
Ljudi, koji pet godina sjede u europskom parlamentu, i ništa ne čine za hrvatske građane, pojave se i kažu – mi smo riješenje. Dakle, Mislav Kolakušić, koji se pet godina u Europskom parlamentu bavio svime i svačime, osim životom hrvatskih građana, dolazi i kaže: „Mi ćemo riješiti korupciju!“.
Dakle, da je gospodin Kolakušić (u pet godina svog mandata) Europskoj komisiji uputio mjesečno samo jedno pismo s konkretnim činjenicama – mogao je doprinijeti suzbijanju korupcije i zaštiti prava hrvatskih građana.
Ali on to nije radio.
A taj Kolakušić, koji govori o antikorupciji (a nikada ništa konkretno nije poduzeo protiv korupcije), sada ide u koaliciju s blijedom kopijom HDZ-a (Domovinskim pokretom), koji je dokazano u korupciji sa svojim stvarnim šefom Mariom Radićem. Dakle, to jest rijetko viđena prevara.
Dragi prijatelji, hrvatskim građanima je namijenjena sudbina drugorazrednih građana u Europskoj uniji, koji moraju trpiti nepravdu i bezakonje.
Mediji se ponašaju kao da su izbori već završili, i hrvatski građani nemaju pravo postavljati pitanja – već će slijediti lažljive medije.
Svakodnevno se organiziraju raznorazna sučeljavanja, na koja se pozivaju uvijek iste stranke (i to one koje su jamstvo da se neće ništa mijenjati).
Nas iz OIP-a se drži u sustavnoj izolaciji kako se istina ne bi mogla čuti – jer vladajuće strukture misle da se istina može zabraniti, a nepravda (po njima) treba vječno vladati.
To je sud *SDP-a i HDZ-a, *HNS-a i SDSS-a, *IDS-a i Domovinskog pokreta, *Možemo i Centra, *Fokusa i Reformista – dakle, svih onih koji zastupaju tezu da tuđi lopovluk nije dobrodošao, a njihov vlastiti lopovluk je ispravan.
Vladavina prava ne poznaje *političku boju, *nacionalnost ili *boju očiju – stoga moramo biti svjesni da bez jednakosti pred zakonom, nikakav napredak nije moguć.
Zato – ne dajmo se više varati, i nemojmo više nasjedati na lažna obećanja onih,koji glume da su različiti – a u svojoj naravi zastupaju jednu jedinu politiku:
ona se zove zadržavanje postojećeg stanja i njihovih osobnih interesa.
Govoriti o pravdi, a biti dokazani kršitelj zakona, jest vrijeđanje hrvatskih građana. Govoriti o domoljublju, a štititi kriminal i osobe koje korupcijom uništavaju Hrvatsku, također je vrijeđanje hrvatskih građana.
Hrvatska može samo na jedan način postati uspješna, i hrvatski građani zadovoljni – a taj put se zove *uspostava vladavine prava te *odlučno suzbijanje korupcije i bezakonja – *ali i procesuiranje odgovornih za današnje stanje.
Zato – ni lijevo, ni desno, već pravedno! Izađite na izbore i glasujte za Odlučnost i pravednost.
Glasujte za uređenu Hrvatsku – jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska”, ističe Karolina Vidović Krišto.