Godina koju Dubrovnik ne zaboravlja…Dani ponosa i slave veličanstvene pobjede hrvatske vojske nad cnogorskim i srbočetnicima kao i agresorskom jna.
Dubrovnik slavi 25. obljetnicu pobjede nad srbo Crnogorskim i jna agresorima na RH.
Iako se rat percira kao izrazito muška sfera djelovanja, te 1991. godine Dubrovkinje su pokazale da kada treba braniti Grad, nema razlike među spolovima. Fotografije i tekst su preuzeti sa Facebook stranice Tvrđava Imperijal Obrana Branitelja.
Svaka od ovih, tada djevojaka sa slike je Heroina rata svaka na svoj način, tada naše Sestre Djevojke u uniformi u obrani svog Voljenog Dubrovnika a danas, uspješne mlade žene u svojim profesijama.
Svaka od njih ima svoju priču, o ratu početak, tj. odgovor na pitanje zašto su išle u rat glasi manje više isto.
Otišle smo u rat jer su BARBARI napadali,našu HRVATSKU, NAŠ DUBROVNIK.
Granatirali su naš grad ,ubijali nevine, civile, djecu, ništa im sveto nije bilo, dirali su u našu Djedovinu, Stradun, Porporelu. Nismo mogle više gledati kako naši Očevi, Brača, Prijatelji, Susjedi odlaze u obranu voljenog grada, a da mi gledamo postrani.
Ove cure su bile skromne i u ratu i u miru, i ponosni smo što ih poznamo i što su bili sa nama tada kad je bilo najteže. Dok su neke Muškarčine bježale iz grada, ove HEROINE su ostale uz svoj grad i svoje sugrađane. Eka, Roberta,Sandra, Ivona, Silva, Milada, Luce, Sonja, Mare, Žanka, Mirjana, kapa vam do poda, sretni smo što ste bile uz nas, hvala vam od srca i duše, Tvrđava…..
Ps Vječni mir i spokoj Pok Gospođi Tonki Bjelokosič iz 2. bojne 163 Dubrovačke Brigade.
G.S.
