“Kemo” je tukao zarobljenog Jean Michela Nicoliera: Nastavio je živjeti u Vukovaru, nitko ga do smrti nije dirao!

Nesretna sudbina francuskog dragovoljca HOS-a, Jeana Michel Nicoliera za čijim se ostacima još traga, na Ovčari je po pričama nekolicine preživjelih premlaćivao “neki Kemo”, piše Dnevno.hr

“Vidio sam nekog Kemu koji je Francuza pred mojim očima gotovo ubio od batina. Čim je ušao, pitao je: ‘Gdje je Francuz?’ Jean je odmah istupio. ‘Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati’.

Kemo ga je, kaže, nemilosrdno tukao nekom palicom, a oni su morali gledati kako mladi Jean vrišti i plače od bolova.

“I da, svi smo plakali, pa i ja. Plakao sam i tresao se dok mi se sljevala krv iz razbijenog uha. I zbog Francuza koji se valjao po podu i pred nama umirao, i zbog straha da će se to dogoditi i nama. Nemojte misliti da je tada bilo heroja među nama… Bili smo prestravljeni mučenjem”, ispričao je jedan od rijetkih Hrvata koji su preživjeli egzekucije na Ovčari.

Tako je svojedobno, (sada već pokojni) Antun Ivanković, kao predsjednik Udruge Ante Starčević iz Tovarnika koja se bavi istraživanjem ratnog zločina na predjelu Vukovarsko – srijemske županije, sve provjerio u matici umrlih, te s portalom Dnevno podijelio svoje saznanje:

“Želio bih da demistificiramo Kemu koji se od strane svjedoka spominje kao Jeanov mučitelj, a za kojeg je rečeno da je prije nekoliko godina umro u selu blizu Vukovara. Riječ je o Kemalu Đođiću – Kemi, oženjenim Hrvaticom s kojom ima dvoje djece.

Kemal je, otkrio je Ivanković, nakon tih zločina ostao u blizini Ovčare, na poljoprivrednom imanju Jakobovac gdje je i živio.

“No, kad je vidio da je teren siguran i da ga vlasti ne traže, najnormalnije se vratio u Vukovar u svoj stan koji je bio na Slaviji. Riječ je o vupikovom stanu, a Kemal Đođić je aktivno igrao i nogomet za Vupik – Jakobovac. Umro je u miru i netaknut 2008. godine u Vukovaru”.