Naprosto je nevjerojatno koliko se notornom Srbinu Miloradu Pupovcu pridaje medijska pažnja. Nema gotovo ni jedne tv-emisije a da i tamo nije gostovao. „Svi“ žele znati što o nekom političkom i inom događaju kaže i on. Nu, većina njegovih komentara i analiza prolazi bez odgovora. On je rekao i tu je-točka…
Sada je izjavio i ovo (Večernji list, 9.8.2020.):“Što se Škabrnje tiče, to je moj zavičaj. Već osjećam potrebu da sa svojim rođacima i drugim ljudima podijelim bol zbog stradanja u Škabrnji“.
U ovom malom, hrvatskom mjestu sigurno su „oduševljeni“ ovom izjavom, tim prije jer je nakon toliko godina od njezina stradanja „osjetio potrebu“ da napokon dođe i tamo, u svoj zavičaj.
Istina, nije rekao za kim će podijeliti svoju bol, zbog stradanja Hrvata ili Srba?
U Škabrnji kažu da mu je jedan brat navodno bio na „drugoj strani“…
Ratni zapovjednik obrane Škabrnja Marko Miljanić, koji je nema tome dugo imao teških zdravstvenih poteškoća, rekao nam je da bi bilo dobro da Pupovac u ovom mjestu podigne i spomenik stradalih srpskim oficirima i da im zapali svijeću.
- Sramota je – veliki Miljanić – da u Škabrnji još nemamo ni spomenik hrvatskim braniteljima, a da se diljem države i pojedini najviše politički dužnosnici odlaze klanjati onima koje smo porazili u ratu. Naše mjesto bilo je srpska “klaonica“ u vrijeme Domovinskoga rata. Škabrnju nitko i ne spominje, osim 18.studenoga. Ovu izjavu Pupovca da „već osjeća potrebu“ shvatio sam na najgori mogući način. Da je želio i imao potrebu već bi odavno došao. Pored toga, ne treba zaboraviti ni činjenicu da su Škabrnju branili i HOS-ovci na čelu s Markom Skejom, kad ih je ovdje osobno poslao general Ante Gotovina.
Također je rekao da za njega, kao ratnog zapovjednika, nitko i ne pita. Od ratnih odličja tek je prije nekoliko godina dobio „trolista“.
- Ne, ne žalim se, valjda bolje nismo ni zaslužili – kazao je.