KOMUNISTIČKI MANIFEST – TEMELJNI DOKUMENT ZLOČINAČKE IDEOLOGIJE KOJA JE SVIJET ZAVILA U CRNO…
“Postoji samo jedno sredstvo da se skrate, pojednostave
grčevi starog društva: krvave porođajne muke novog društva- revolucionarni teror”
Karl Marx
Prije točno 172 godine (21. veljače) 1848. godine, objavljen je Komunistički manifest – temeljni dokument zločinačke ideologije koja je pod krinkom “borbe za socijalnu pravdu”, “jednakost” i “svijetlu budućnost čovječanstva” uzrokovala najveću klaonicu u povijesti ljudskog roda.
Napisali su ga godinu prije (1847.) teoretičari komunizma, Karl Marx i Friedrich Engels.
Najkraće rečeno, u njemu se iznosi koncept vladavine proletarijata koji radi postizanja socijalne pravde ima pravo nasilno srušiti i uništiti kapitalistički poredak, a što se u konačnici treba odigrati u cijelom svijetu metodom permanentne revolucije koja će zahvatiti sve zemlje. Dakle, u pitanju je globalna revolucionarna koncepcija koja podrazumijeva silu kao osnovno oruđe za postizanje ciljeva. Poslije provedene svjetske revolucije, započet će novo doba u kojemu neće više biti nepravde, a u perspektivi će zavladati i opća (idealna) jednakost u tzv. besklasnom društvu (nakon što pobjedom proletera budu uništene sve druge klase). Tu su utopističku obmanu svojim životima platile stotine milijuna ljudi.
Pravu narav i ciljeve komunističke ideologije sažeo je sam Marx u dobro poznatu definiciju:
“Postoji samo jedno sredstvo da se skrate, pojednostave grčevi starog društva: krvave porođajne muke novog društva – revolucionarni teror”.
U ime čovjeka i za njegovo dobro, u mnogim je zemljama uspostavljen zločinački sustav koji se hranio krvlju i leševima. U ime jedne klase, ubijalo se sve koji joj nisu pripadali, u ime “novog čovjeka” i “novog svijeta” destruirano je sve postojeće – a na kraju je dolazilo do krvavih obračuna i među samim komunistima.
Masovni teror i strah bile su osnovne poluge koje je koristio ovaj sustav čija je praksa uvelike nadilazila sva zla s kojima se svijet do tada sreo tijekom svoje povijesti.
Kako bi skrili prave namjere – koje su se sastojale u strahovladi jedne povlaštene parazitske klike nad porobljenim podanicima – komunisti su se služili brojnim floskulama, ali sve je izašlo na vidjelo tijekom njihovih revolucija i nakon njih, kad su se režimi koji su uspostavljeni pokazali u pravom svjetlu.
Samo u dvije vodeće zemlje komunizma pobijeno između 100 i 120 milijuna ljudi i to tako da su organizirano i masovno istrebljivane čitave socijalne, etničke ili vjerske skupine – ubojstvima ili izlaganju gladi i nemogućim uvjetima opstanka. Posebno je na udaru bio građanski sloj, a neselektivna primjena nasilja prema svima koji nisu spadali u njihov tabor ostala je jedna od temeljnih značajki komunizma i njegove revolucionarne prakse.
Pri kraju Komunističkog manifesta piše:
“Komunisti s prezirom odbijaju prikrivati svoje poglede i namjere. Oni otvoreno izjavljuju da se njihovi ciljevi mogu postići samo nasilnim obaranjem čitavog dosadašnjeg društvenog poretka. Neka vladajuće klase drhte pred komunističkom revolucijom. U njoj proleteri nemaju izgubiti ništa osim svojih okova. A imaju dobiti čitav svijet. ”
(Vidi: https://www.radnickafronta.hr/files/komunisti%C4%8Dki%20manifest.pdf; stranica posjećena 21.2.2020.)
Što je svijet dobio pojavom ove ideologije, o tomu najbolje svjedoče rijeke krvi i preko 150 milijuna mrtvih diljem svijeta, kao i teška stradanja stotina milijuna onih koji su mučeni, izgladnjivani i zlostavljani u komunističkim kazamatima – od SSSR-a preko Kine, Sjeverne Koreje, Kambodže i Kube do istočne Europe.
Europa i civilizirani svijet su već odavno odbacili i osudili zločinački komunistički sustav kao jedno od najvećih zala XX stoljeća, stavljajući ga u istu ravan s nacizmom, ali mi u Hrvatskoj još nismo doživjeli to da se konačno počnu primjenjivati rezolucije Vijeća Europe i Europske unije (koje se donose od 1996. godine do danas), iako smo kao članica ovih asocijacija obvezni poštivati ih i provoditi.
To je žalosna činjenica koju moramo uvijek isticati – upravo zato što se ova dokumenta kod nas u cijelosti ignoriraju i prešućuju.
Autor / Zlatko Pinter