KRIK ANĐELA (Majko, nemoj me ubiti!)
Kud’ si krenula, majko,
Zar groznoj kući smrti?
Zar će me uistinu
Krvnik bezbožni strti?
Majko, lijep sam ko slika,
Ko cvijetak nježan, ubav.
Lik sam tvojega lika,
Tvoja me stvori ljubav.
U utrobi ti rastem
Kucaj ti srca brojim
Ne daj me nikome,
Strašnog noža se bojim.
Vrati se, majko, nazad,
Molim te nemoj me ubit.
Rodi anđela svoga,
On će te žarko ljubit.
Imat ćeš krasnog sina
Krož život pomoć i štit.
Pred svemogućim Bogom
Prava ćeš žena bit.
Ubiješ li me, mama,
Vječne ćeš mučit muke.
Progonit će te u snu
Okrvavljene ruke.
Sestrici mojoj slatkoj
Manjkat će mili brat,
Majčice, smiluj se,
Nemoj me smrti dat.
Ne odlazi tamo
Gdje teče djece krv,
Moli te i preklinje
Mali nemoćni crv.
Bježi sa stola,
Još sam čitav i živ.
O ljudi, spasite me,
Nikome nisam kriv.
Nesretna moja majko
Žića mi sudbo gorka,
Zator si ljudskog roda,
Okrutna čedomorka.
Kroz vapaj nerođenih,
Čuj, vrišti Neba svod.
O rode, ljudski rode,
Utrobe ždereš plod.
Sodoma i Gomora
Demona štuje lik.
Iz groznih kuća smrti
Anđela ori se krik.
Autor / Marija Dubravac
KRIK ANĐELA (Majko, nemoj me ubiti!)
