Nadjačavanje kvarteta za drugo mjesto naš je HNL “blockbuster“ koji jamči dobru medijsku “prodaju“ finalnih bitki za Ligu prvaka. Iako je Rijeka dramatično kompromitirala šanse nakon što već tri kola ne može “mrkvu iščupati“, a u pet zadnjih utakmica na konto je stavila samo dva boda, nitko iz pokera još nije prekrižen…
Lokomotiva danas izgleda kao odličan kandidat za konačnog pobjednika. Ima najviše bodova, najbolju formu, kvalitetne igrače i najlakši raspored, a pritisak svakog od tri rivala stišće jače nego njih. Dok su se neki grčili, oni su uživali u izazovu i motivu.
Samo je jednom, 2012./13. zaključila sezonu Prve HNL kao drugoplasirana, tada je s Tomislavom Ivkovićem na klupi i drugim strijelcem Lige Andrejom Kramarićem, autorom 15 golova, igrala i finale Kupa. Međutim, s pobjedama joj se ušuljala uloga favorita i morat će se othrvati sindromu malog kluba. Doma dočekuje Inter i Goricu, ide kod Slavena Belupa i Osijeka, Nakon što pet utakmica nije izgubila, pritom ima tri pobjede, traži se zrelost jer jedan šokantan poraz mogao bi promijeniti sve.
Dok Lokomotiva gušta, Hajduk strepi. Više od bilo koga žudi za Ligom prvaka. Ne realizira li “sveti cilj“, predsjednik Marin Brbić najavio je da će staviti mandat na raspolaganje, a treneru Igoru Tudoru pisat će se debeli minus. Iako je jedino logično da ga se pusti da povede momčad u novu sezonu. Tri poraza u posljednje četiri utakmice gorak su uvod u najteži raspored. Dolazi im Osijek, idu Dinamu, stiže Rijeka, i to na prazan Poljud, a na sigurna tri boda, koliko to u sportu može biti, računaju na kraju u Zaprešiću. Hajduk je veliki klub. On nije u prilici, kao Lokomotiva, završiti sezonu na petom mjestu te konstatirati: “Dobro je, Europa je tu, što ćete više.“ Nema pravo na osrednje ambicije.
Liga prvaka je rijetka prilika da se ostane cijelu jesen u Europi. Pothvat bi bio, i vjerojatno je to nerealno očekivati, da se dogodi u tom natjecanju, no otvara vrata Europske lige kroz koju je inače nužno preskočiti tri ili četiri prepreke do skupine. Osim ako nisu osvajač Kupa i imaš dva pretkola.
Kroz “ligaški put“ Lige prvaka, za klubove koji nisu osvajači nacionalnog prvenstva, do skupine Europske lige dođeš ako eliminiraš samo prvog rivala. Protivnici mogu biti iz Austrije, Grčke… ne mora se raditi o “teškašima“ pred kojima klecaju koljena. Ukoliko se zapne, ostaje Europska liga, zajamčene su najmanje četiri UEFA-ine utakmice i oko 700.000 eura. Lani je bilo točno 660.000 eura.
Za Hajduk to nije samo pitanje Europe i novca nego ponosa i prestiža. Klub koji se čitavu povijest “tuče“ s Dinamom, otkako je Damir Mišković preuzeo Rijeku više nikad nije bio ni doprvak, a sad bi ponovno utrku mogao izgubiti i od Lokomotive, koji su u Splitu odavno nazvali Dinamom 2 i tražili njezino izbacivanje iz elitnog natjecanja.
Rijeka je sedam sezona zaredom završila ispred njih. Pritom su momci s Rujevice jednom bili prvaci, a u pet navrata drugi. Hajduk nije bio na poziciji broj 2 od sezone 2011./12. i danas je njegova misija kako vratiti barem dio statusa, kad već ne može sjaj…. U Isto doba klub s Kvarnera od 2013., kad je okončao kao treći, nema lošiji plasman od drugog mjesta.
Formom se ne diči samo Lokomotiva nego i Osijek. Frustrirajuće su ispali iz Kupa, garnirano teškim kaznama za suce, ostali potom bez dugogodišnjeg predsjednika Ivana Meštrovića, ali u prvenstvu su u šest utakmica osvojili 14 bodova i samo su bod iza Lokomotive i dva ispred Hajduka. Dobije li ekipa trenera Ivice Kuleševića u nedjelju na Poljudu, sve će imati u svojim rukama, tada Bijeli “na konopcima“ i s malim šansama da se izvuku putujući u Maksimir. No, matira li Hajduk suparnika iz Gradskog vrta završnica će se zaoštriti do kraja. Osim ako Lokomotiva ne projuri jer Splićani joj sami nemaju više kako spustiti rampu. Jedino društvo s Kajzerice i Osijek autonomno odlučuju o svojoj sudbini.
Bijelo-plavi još nisu opravdali velika ulaganja, Kulešević se nije etablirao, oni i kad je dobro nisu bez tereta na leđima. Mađari čiji kapital upravlja klubom traže više. No, Osijek nikad u povijesti nije bio drugi i današnja momčad ima šansu “isporučiti“ gazdama rezultat kojem bi morali zapljeskati. U Gradskom vrtu dosad bilježe sedam trećih mjesta.
Rijeka se nije našla nakon korona-stanke, finale Kupa je izborila, ali tri poraza u prvenstvu, od toga od Belupa u Koprivnici i Gorice doma koštat će je ponavljanja dometa iz proteklih sezona, ne dogodi li se ludi preokret. Predsjednik Damir Mišković vjerojatno će dati Simonu Rožmanu još jednu šansu iako je na pomolu najlošiji rezultata otkad stoluje u klubu. Rijeka je prisiljena dobiti Dinamo da bi vratila boju u lice i možda kakve-takve šanse za Ligu prvaka. Premda već debelo ovisi o drugima.
