Predsjednik RH Zoran Milanović mnoge je iznenadio kad je izjavio da možda i ne će glasovati na parlamentarnim izborima, jer se ne želi dovesti u situaciju da mora objašnjavati koga je zaokružio.
Na taj način poslao je lošu poruku.
Međutim, tako se on izjašnjavao i 1991. Nije želio, iako je morao, braniti Republiku Hrvatsku od srpskog i inog agresora, odnosno to tadašnje njegovo odbijanje može se shvatiti i na način da se nije želio zamjeriti „ni Tuđmanu ni Miloševiću“, a poglavito Srbima.
Ta „formula“ je većini dosadašnjih predsjednika (države i Vlade, pa i gradonačelnicima ili županima!) donijela dobitnu kombinaciju ili bolje rečeno – „bingo“, jer njihova „neutralnost“ u vrijeme kad su mnogi ginuli kasnije im je, kao Milanoviću, donijela izvanredne političke i ine pogodnosti.
Milanović je unatoč toga što je odbio hrvatsku odoru dogurao i do Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH!
„Gade“ mu se čak i oni koji su s oznakama HOS-a stradali u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu, jer se “nisu“ borili za Hrvatsku već za NDH i Antu Pavelića!“
Sva je sreća da 1991. nije bio na vlasti, jer bi možebitno i tada poslao poruku da se ne želi „opredjeljivati“, a to bi značilo da se bez borbe prepusti Hrvatska srpskim i inim agresorima, pa bi danas (da se malo našalimo) ON umjesto zapovjednik hrvatskih oružanih snaga bio zapovjednik – četnika!