Talijanski operni skladatelj Giacomo Puccini smatrao ju je najboljom izvođačicom njegove opere Tosca. Gostovala je širom Europe i Amerike, uključujući London, New York i Bayreuth…
U malom moslavačkom mjestu Vezišću, pokraj Ivanić-Grada, rođena je 19.12.1863. jedna od najslavnijih svjetskih opernih pjevačica – Milka Trnina. Talijanski operni skladatelj Giacomo Puccini smatrao ju je najboljom izvođačicom njegove opere Tosca u cijelome svijetu. Gostovala je širom Europe i Amerike, uključujući London, New York i Bayreuth, središtu Wagnerove glazbe. Milka Trnina bila je wagnerijanska pjevačica, a odlično je interpretirala i Beethovenove i Mozartove likove. Njezini suvremenici su smatrali je utjelovila Wagnerove junakinje baš onako kako bi sam Wagner to htio.
Milka Trnina bila je jedna od rijetkih umjetnica koja je doživjela zasluženo priznanje u svojoj domovini. Kada je 1898. gostovala u Zagrebu, priređeno joj je nevjerojatno slavlje, a obožavatelji su je kočijom ispratili do hotela. Bila je prava diva.
Nažalost, imala je problema zbog upale ličnog živca (nervusa facialisa), pa je odlučila povući se prije nego padne kvaliteta njezine izvedbe. Posljednji put nastupila je 1. rujna 1906. godine u Walkiri te nakon izvedbe izjavila: “Danas sam nastupila zadnji put!” Novac od svoje oproštajne izvedbe poklonila je Društvu za poljepšavanje Plitvičkih jezera. U znak zahvalnosti Društvo je jedan od najljepših plitvičkih slapova prozvalo Slapom Milke Trnine. Nakon toga je nastupala samo u dobrotvorne svrhe. Odlučila je ostatak života putovati, podučavati i organizirati dobrotvorne akcije. Postala je počasnom članicom Muzičke akademije, voditeljicom odjela solo pjevanja i članicom ispitne komisije. Slavna Zinka Kunc bila je njena učenica.
Po Milki Trnini danas se zove i nagrada Hrvatskog društva glazbenih umjetnika. Zanimljiva je priča po kojoj čokolada Milka nosi ime. Naime, tvorničar čokolade Carl Russ-Suchard bio je navodno veliki obožavatelj Milke Trnine, pa ga je to navelo da čokoladu nazove po njoj.
Milka Trnina umrla je upale pluća 1941. godine. Prema njenoj želji, pogreb je održan prijepodne, bez popratnih govora i uz zvuk hrvatske himne, a novac za cvijeće i vijence uplaćen je u dobrotvorne svrhe.
G.S.
