TKO JE TU FAŠIST?
Ljudi, dajte da jednom već odgovorimo tko je u Hrvatskoj fašist! Stalno se javljaju jedni te isti koji zdvajaju nad „fašizacijom“ Hrvatske. Špijuniraju, tuže, sude, a bogme i kazne daju ili žale što nisu navrijeme dane. Na primjer, Nenad Stazić (https://narod.hr/hrvatska/stazic-objavio-da-tito-nije-ubio-dovoljno-hrvata-1945-referirajuci-se-hrvatske-branitelje-a-onda-se-cudi-reakcijama). No, ne bismo sada o Staziću, to bi trebao neki doktorski list ili barem portal. Bezobrazan, okrutan, pogleda razroka od mržnje, usana stisnutih od želje za istrebljenjem, Stazić vrijeđa toliko glupo, netočno i komunjarski samouvjereno da se o njemu ne isplati govoriti. To je zapravo pitanje dobroga ukusa.
Ovdje ćemo razmotriti nešto naizgled pristojnije, ali, nažalost, tim podmuklije i zloćudnije: Izvješće Srpskoga narodnoga vijeća (SNV), „Bilten #14: Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2017.“(https://snv.hr/file/bilten/file/snv-bulletin-14-web.pdf) Sadržaj Biltena komentirao je predsjednik SNV M. Pupovac (https://www.portalnovosti.com/bilten-snv-a-duznosnici-poticu-govor-mrznje).
NETRPELJIVOST PREMA SRBIMA?
SNV je „lani zabilježio ukupno 393 događaja koji uključuju etničku netrpeljivost, reviziju i negiranje povijesnih događaja te uvrede, prijetnje, fizičke napade i govore mržnje usmjerene protiv Srba u Hrvatskoj“.
To znači da se dogodilo oko 90 takvih „događaja“ na milijun hrvatskih građana, u godini dana. Kad se uzme u obzir što je sve SNV pod to podveo, drago nam je da njihov nalaz pokazuje da to baš i nije puno. Drugim riječima, čini nam se da se „netrpeljivost (Hrvata) prema Srbima ne razlikuje od netrpeljivosti Hrvata prema Hrvatima.“ Ili Srba prema Hrvatima. Ima li tko i te podatke, da ih vidimo? Da – po kriterijima – SNV pobrojimo koliko je perkapita u jednoj godini vrijeđanja Hrvata u Hrvatskoj, i tko ih to vrijeđa.
„Uvrede, prijetnje i fizički napadi“, koliko su u Biltenu specificirani, odnose se na pijance, nejasne noćne događaje i riječi koje netko prepričava. Toliko nasilja i nepristojnosti ima i bez ciljanja na Srbe u Hrvatskoj. Ma, u nas je toga manje nego u Beču.
Važnije je pitanje „revizije i negiranja povijesnih događaja“. Tu dolazimo do znanosti, a znanost traži dokaze. Iznošenje dokaza koji su bili zatajeni (npr., događaji u travnju 1941. – Knin, Grahovo, Sinj, Gornji Ervenik, Čapljina i okolica, Cim, Ilići, Foča, Jabuka, Glamoč, Pliva, Bosansko Grahovo, Drvar, Varcar Vakuf, Dragnić, Plošnik i Koritnik; u svibnju Prijedor; nešto kasnije Livno, Krnjeuša, Vrtoče, Zelinovac, Lastva, te u srpnju „ustanak“ u Srbu), o krivotvorenju „povijesne istine“ (npr., krivotvorine na popisu jasenovačkih žrtava), ili nalaz novih dokaza (Bleiburg, Huda Jama, Udba i drugo) nije „revizionizam“, nego povijesna istraživanja.
Povijesna istraživanja nisu grijeh nego poželjna znanstvena aktivnost. Grijeh su lažni podaci, a njih se može razotkriti samo mirnom i stručnom usporedbom podataka. U napadima SNV na „revizionizam“ nije donesen ni jedan jedini protudokaz, nego se traganje za istinom nastoji zabraniti frazom da je to „revizija i negiranje povijesnih događaja“. Kad se radi o lažima i izmišljenim događajima, znanost i jest revizija. Nego što bi trebala biti – možda podržavatelj povijesnih laži?
Etnička netrpeljivost nije prihvatljiva, ali nju se ne može analizirati bez navođenja konkretnih događaja, sudionika i konteksta u kojima se ona dogodila.
Pupovac kaže: „Najveći dio govora mržnje i akata netolerancije uvršten je u kategoriju remećenja javnog reda i mira, postupci se vrše po prekršajnom, a ne po Kaznenom zakonu niti po obavezama koje je Hrvatska odavno potpisala kao članica Vijeća Evrope.
Držimo da Pupovčev posao nije prekrajanje hrvatskih zakona. Pažljivo brojiti „netoleranciju“ prama Srbima može, ali zakone donosi Hrvatski sabor, a ne SNV.
Nadalje on kaže: „Ovoliki broj pozdrava ‘Za dom spremni’ koji smo zabilježili na društvenim mrežama samo je vrh sante leda. Kad bi se vidjelo kojim pjesmama završavaju svadbe i različita druženja, vidjeli bismo da je širenje te vrste ideologije postala ozbiljna opasnost za ustavne vrijednosti i poredak Hrvatske.“
Špijuni špijuniraju – broje ZDS po društvenim mrežama! Koji je to i kakav život odraslih ljudi?
Kontrolirao bi svadbe i druženja? O tome dosta znamo – takvi kao on radili su to od 1945. do 1990. A kako bi bilo da netko tako špijunira srpska druženja i svadbe? Kako bi to Pupovac protumačio?(Nas bi to bilo stid raditi.) U javnost je s takvih skupova prodrlo mnogo vijesti o veličanju četništva, ali SNV to ne spominje. Hrvatske su sigurnosne službe (SOA) u više navrata izvijestile da u Hrvatskoj raste četništvo, a NE ustaštvo. Kako to da to izvješće SNV ne spominje?Na osnovi kojih dokaza SNV može donijeti izvješće upravo suprotno od izvješća sigurnosne službe države o kojoj se radi? Zanimljivo je da SNV nije napao SOA-ino izvješće, ali ga jest prešutio. A da je SOA našla „porast ustaštva“, kao bi onda SNV (i prijatelji u „regiji“) reagirao?
Na kraju je Pupovac „dodao i podsjetio da je RH po Ustavu temeljena na antifašizmu.“
RH po ustavu NIJE temeljena na antifašizmu. Antifašizam je važan, ali ne onaj Pupovčev! Pupovac je 10. veljače 2016. u Saboru izjavio da su Srbi Hrvatskoj donijeli antifašizam, misleći na „ustanak“ u Srbu – koji je bio pokolj hrvatskih civila i pobuna protiv NDH, kao i dvije godine ranije protiv Banovine Hrvatske.
U ustavu izričito piše „ODBACIVANJE KOMUNIZMA“, a ZAVNOH je tek jedna od 13 točaka hrvatske povijesne državnosti, od srednjega vijeka. Ako je odbačen komunizam, odbačen je i ZAVNOH! Jer ZAVNOH je komunistička tvorevina – komunističke vlasti, bez obzira iza čega se ona tada krila i prikrivala. Jednako tako su odbačene i odluke Hrvatskoga sabora (citiramo Ustav Republike Hrvatske): „izbor kralja iz Habsburške dinastije 1527.“ „Pragmatična sankcija iz 1712.“; „Hrvatsko-ugarska nagodba 1868.“ i „pristupanje samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca, Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem teritoriju Habsburške Monarhije godine 1918.“!
Spominjanje ZAVNOH-a ne znači da je današnja slobodna Hrvatska utemeljena na „antifašizmu“! ZAVNOH nije tražio slobodnu i samostalnu Hrvatsku, nego neslobodnu Hrvatsku u komunističkoj Jugoslaviji! ZAVNOH se borio za pobjedu komunizma, a ne za oslobođenje Hrvatske od srpskoga jarma. Kao ni saborski „izbor kralja iz Habsburške dinastije 1527., ni ZAVNOH nije temelj današnje hrvatske države.
U HRVATSKOM USTAVU JASNO PIŠE DA JE SUVREMENA, SLOBODNA I DEMOKRATSKA HRVATSKA UTEMELJENA NA DOMOVINSKOM RATU.
Zašto Pupovac to ne citira? Da nije zato što su u njemu on i slični njemu poraženi? Jer su htjeli spriječiti stvaranje hrvatske države.
NAPADAJU DRŽAVU ČIJI SU DRŽAVLJANI
Zar ovako može govoriti hrvatski građanin i član hrvatske vlade (M. Pupovac), čitajte pažljivo:
„Najjednostavnije rješenje bi bilo izaći iz vladajuće koalicije i što onda? Nakon toga bi dobili neizvjesnost oko toga tko će preuzeti vlast i Vladu. Hoće li se vratiti oni koji su otišli 2016. s novim ruhom i hoće li se vratiti oni koji su zapravo suodgovorni zato što je ovaj proces još uvijek na snazi i prisutan? Hoće li oni crkveni krugovi koji žele preuzeti dominaciju nad hrvatskom politikom i koji mobiliziraju cijelu kampanju koja traje preko svojih nevladinih organizacija i drugih krugova, hoće li oni uspostaviti onu vrstu poretka kakvu smatraju da je u Hrvatskoj prirodno da postoji poredak, tzv. prirodni hrvatski poredak?
Kojim pravom i na osnovi čega on implicira grijehe „onih koji su otišli 2016.“? Možda na osnovi vlastitih „Biltena“ SNV-a?
Koji obraz on ima da ovako napada Katoličku crkvu kojoj pripada 90% hrvatskih građana? Tko tu koga vrijeđa? Tko se tu ponaša kao fašist?
Na kraju M. Pupovac zaključuje: „Kad bih ja znao gdje naći odgovor na vaše pitanje da ne bude gore, ja bih ga našao, ali ja se bojim da toga odgovora nema i da smo prisiljeni čuvati ovo što imamo, vjerujući da gore neće doći. Iako su svi pokazatelji govore da gore dolazi, a to i vama novinarima i medijima, da znate, da prepoznate, da vidite da ne bi bilo kasno da više nemate kome postavljati tu vrstu pitanja.“
Kakvo to „gore vrijeme“ on najavljuje? Koji su to pokazatelji da „to gore vrijeme“ dolazi? Te riječi su čista subverzija i pritajena prijetnja. Kojim pravom on kaže da „može biti da više nemate kome postavljati tu vrstu pitanja“? Hoće reći da Srba neće biti u Hrvatskoj? Da će ih Hrvati istjerati? Sramotna rečenica, teška uvreda. Hrvatima, ali i Srbima!
NAPAD NA BRANITELJSKI PORTAL
SNV piše: „Diskriminatorni sadržaji u 2017. godini objavljeni su na desecima konzervativnih i desno orijentiranih portala, kao što su… nabraja se i Braniteljski portal.“
Prvo, po kojemu kriteriju SNV uopće svrstava ljude, portale i stavove u „konzervativne i desne“? Ako se ljude ne smije obilježavati po boji kože, nacionalnosti i vjeri, zašto bi se smjelo to raditi prema nekim uvjerenjima? Ne smije se „diskriminirati“ po spolnoj orijentaciji, a smije se po političkoj orijentaciji? Kako to? Čiji je to kriterij? Gdje je zapisan?
Drugo, u čemu je to loše biti „konzervativan i desni“? A „progresivan i lijevi“ je dobro? Tko je to procijenio, prema kojim kriterijima i dokazima? Je li „konzervativan i desni“ onaj tko ima vjeru, tko voli svoju domovinu i cijeni svoju obitelj? Ako jest, onda smo mi i „konzervativni i desni“! I time se ponosimo i mislimo da smo po tome bolji, jači, ljudskiji i prirodniji od onih koji to nisu.
Iz naše ljubavi prema domovini i čežnje za slobodom, političkom i svakom drugom, proistekla je i naša odluka da 1991. branimo tu svoju domovinu, da je obranimo i da je volimo i u njoj živimo bez straha i ponižavanja. Je li to možda „desno i konzervativno“? Ako jest, onda SNV stvarno ima razlog za zabrinutost – da se sada ne hvalimo blistavim hrvatskim pobjedama na bojnom polju.
(No, napominjemo, i Pupovcu i Plenkoviću, i Divjak i Budaku, da nećemo dopustiti da se te pobjede uprljaju i relativiziraju u prilici reforme hrvatskoga obrazovnoga sustava. Povijest Domovinskoga rata bit će u udžbenicima i bit će napisana istinito, objektivno i pošteno, koliko god se oni trudili da je minoriziraju ili pretvore u nešto drugo.)
Trubači antifašizma moraju znati da su se naši djedovi i očevi borili protiv nacizma i fašizma i da smo mi i danas na crti njihove borbe protiv svih zločinačkih totalitarnih režima. No, njihova je borba uprljana i zataškana, jer su oni već od 1944. bili ili proganjani ili ubijani, sve dok borbu protiv nacizma i fašizma nisu prisvojili oni koji se nisu borili protiv nacizma i fašizma, nego protiv stvaranja hrvatske države. Pa je ona stvorena tek našim naporom i našom žrtvom 1991.-1995. Netko tko bi nam to htio oduzeti, morao bi nam najprije oduzeti nas. A to je, kao što smo vidjeli, dosta težak posao.
O ČEMU PIŠE BRANITELJSKI PORTAL
Braniteljski portal piše o Domovinskom ratu, braniteljima, hrvatskim oružanim snagama i drugim temama koje zanimaju hrvatske branitelje. Primjerice, u pitanja kurikula predmeta Povijest uključili smo se tek kad smo primijetili da u kurikulu praktički nema povijesti Domovinskoga rata (https://www.braniteljski-portal.com/otkrili-smo-upozorenje-svima-u-kurikulu-predmeta-povijest-nema-povijesti-domovinskoga-rata)! To je naše pravo kao hrvatskih građana, hrvatskih branitelja i žrtava borbe za hrvatsku slobodu. U hrvatskoj slobodi i mi se imamo pravo boriti protiv laži i krivotvorenja – krivotvorenja onoga što smo mi učinili i postigli i čemu smo najbolji i najpozvaniji svjedoci.
Nama se implicitno zamjera takvo pisanje, a „Novosti“ SNV mogu otvoreno vrijeđati i lagati! Evo što Bilten SNV o tome piše: „Orkestriranu kampanju protiv tjednika Novostii njegovih autora osudili su Hrvatsko novinarsko društvo i Europska federacija novinara, a podršku su dali i brojni profesionalni novinari imedijski stručnjaci iz Hrvatske i regije, koji su napade na ovaj tjednikjednoglasno okarakterizirali kao prijetnje usmjerene protiv slobodnogi kritičkog novinarstva.
Na temelju tih fabriciranih optužbi, Koordinacija braniteljskih, veteranskihi stradalničkih udruga Splita i Splitsko-dalmatinske županije 23. ožujka 2017. DORH-u je prijavila trojicu spomenutih autora, teretećiih za mržnju i netrpeljivost prema hrvatskom narodu i državnosti.“
Reći ćemo kratko: dokazano je mnogo puta da podrška „Novostima“ od strane „brojnih profesionalnih novinara i medijskih stručnjaka iz Hrvatske i regije“ dolazi od strane ljudi koji ne vole hrvatsku državu i koji tu podršku „Novostima“ šalju sami, ili je po „regiji“ u Europi traže od svojih političkih sumišljenika plasiranjem lažnih vijesti. Kao što je sad učinio (ponovno i ponovno) Bilten SNV.
PORUKA MINISTRIMA HRVATSKIM BRANITELJIMA DAMIRU KRSTIČEVIĆU I TOMI MEDVEDU
Dragi Damire i Tomo, mi mislimo da je g. Ivo Stier s pravom govorio o klijentelizmu kao gubi hrvatske politike i života općenito. Molimo vas da ne šutite kad klijentelizam napada vaše suborce i vašu domovinu. Vi ste sada u pozicijida punom snagom branite hrvatske interese – u miru, kao što ste ih branili u ratu. Šutnja nije ni časna ni dobra; znate i sami da je najgore kad zapovjednik ne donese nikakvu odluku. Ne smijemo se sada razdvojiti, ne smijemo dati da nas razdvoje! Tko i zašto bi nas razdvojio? Neprijatelji, podmetanjima? Pa to nisu uspjeli ni kad su bili nadmoćni u ratu. Novac i počasti? Tko je 1991. stavio glavu u torbu, u njoj nosi vrijednosti veće od novca i počasti.
Mi branitelji i vaši suborci ne tražimo zaštitu, nego istinu! Kradu istinu o Domovinskom ratu u kurikulu po kojemu će učiti naši unuci i praunuci i optužuju nas da smo naklonjeni fašizmu, a upravo smo se mi suprotstavili velikosrpskom fašizmu i pobijedili ga. Govore da progonimo ljude koji su po vjeri i naciji drukčiji od nas, a ne spominju da se takvih više od deset tisuća, rame uz rame s nama, borilo protiv fašista. Zabrinjava nas etiketiranje branitelja i ratnih zapovjednikaod strane M. Pupovca i SNV i to u državi u kojoj manjine imaju najveća prava od svih država na svijetu! To više nije pitanje ni demokracije niti manjina, nego nešto mnogo veće i vrlo, vrlo ozbiljno. Naši zapovjednici, naši ministri i suborci prvi su koji se tome moraju oprijeti!
Braniteljski portal je skromno, amatersko glasilo, „ni blizu najboljima u Hrvatskoj“, ali nije na sramotu ni nama ni hrvatskom narodu. Imamo dobar ekspertni tim, imamo znalce za područja koja nas zanimaju i pišemo najpristojnije i najpoštenije što možemo.
I tu istinu o Braniteljskom portalu, Hrvatska mora čuti. A ne samo laži onih koji su uvijek lagali i nikad neće prestati lagati i podmetati.
U slobodi se i to smije reći.
A tko tako ne misli, treba donijeti protuargumente, a ne vrijeđati časnije i bolje od sebe.