Dana 5. srpnja 1991. Europska Unija (tada EEZ) uvela je vrlo nepravedan embargo na uvoz oružja u SFRJ gdje počela brutalna agresija na Hrvatsku. Omjer naoružanja bio je u tom trenutku 98% oružja u rukama Srbije i samo 2% na strani Hrvatske…
Bio je to veliki udarac za hrvatski narod koji se našao goloruk suočen sa strašnom vojnom silom JNA, te praktički osamljen i ostavljen od Europske Unije, kojoj je toliko težio dok je bio dio tamnice naroda Jugoslavije.
Dva i pol mjeseca kasnije, 25. rujna 1991. Vijeće sigurnosti UN-a donijelo je rezolucijom 113. sramotnu odluku o embargu na uvoz svih vrsta oružja i vojne opreme u Jugoslaviju. Ta silno nepravedna i nehumana odluka dogodila se u jeku najžešće agresije na Hrvatsku. U tome je veliku ulogu imao budući savjetnik bivšeg predsjednika Mesića i Josipoviča, notorni komunist i čovjek od povjerenja totalitarne Jugoslavije Budimir Lončar.
-Budimir Lončar: Čovjek koji je 25 rujna 1991. podupro embargo na uvoz oružja, što je stravično naštetilo Hrvatskoj…
Po podacima jednog uglednoga britanskog časopisa (The Military Balance, The International Institute for Strategic Sudies) JNA je 1991. imala okvirno: 1850 srednjih tenkova, 13 lakih tenkova, 240 izvidničkih oklopnih vozila, 490 bojnih vozila pješaštva, 500 oklopnih transportera, 1934 artiljerijska oruđa većeg kalibra (od 105 mm naviše), oko 3000 minobacača 120 mm i 3400 minobacača 82 mm, 1799 protuoklopnih topova, 449 zrakoplova i 190 helikoptera, 11 podmornica, 15 raketnih čamaca i topovnjača, 14 torpednih čamaca i 79 ostalih brodova.
Sve to se usmjerilo prema Hrvatskoj koja nije imala tenkova, aviona, teških topova, topovnjača, brodova, uglavnom i isključivo imalo se loše i samo lako naoružanje sa ponekim policijskim transporterom, bestrzajnim topom i minobacačem koji su bili izrađeni u Škverovima ili u nekim drugim radionicama.
To je sve znala i EU i UN kao i cijela međunarodna zajednica!
(VIDEO) VJEROVALI ILI NE: Bandić će zadnjem ministru vanjskih poslova SFRJ Budimiru Lončaru dodijeliti Medalju Grada Zagreba…
“Vjerojatno su svi oni mislili (i nadali se) da će Hrvatska brzo kapitulirati i da velikog rata neće biti”!?, no grdno su se prevarili…
Budimir Lončar nikada nije dao odgovore nadležnim tijelima u Hrvatskoj o njegovoj ulozi u ovom činu koji je Hrvatsku koštao velikih uništenja i dovođenja hrvatskog naroda na sam rub opstanka. Dapače, u hrvatskoj šizofreniji koja traje do danas se čak među povjesničarima i političarima javljaju mišljenja da je ovim činom Lončar odmogao JNA i agresiji na Hrvatsku!
Bio je to uvod u obrambeni Domovinski rat i brutalnu srbočetničku i jugofašističku JNA agresiju na nevini i nenaoružan hrvatski narod sa isključivim srpskim pretenzijama oduzimanja hrvatskog teritorija u cilju stvaranja velike (sad malene srbije ) nepravedan, neravnopravan, težak, prljav, praćen masovnim ubijanjima, silovanjima, zatvaranjima u srpske koncentracijske logore, mučenjima, likvidacijama i etničkim čišćenjem Hrvata, medijskom manipulativnom agresijom uz pripomoć vanjskih čimbenika, sveopćom hajkom, diplomatskom izolacijom i svim mogućim prljavim igrama, ali na kraju su i oni koji su simpatizirali srbiju se žestoko razočarali.
Na kraju pustih želja i žestokih pokušaja svih onih koji nisu Hrvatskoj davali nikakvu šansu, hrvatski su se branitelji sa svojim pametnim zapovjednim kadrom, već jako dobro organizirani i nakon nekoliko godina vođenja teškog osloboditeljskog rata, transformirani u jaku vojnu silu, pod vodstvom vrhovnika dr. Franje Tuđmana riješili srpskog i JNA agresora u dvije blistave akcije-Bljesak i Oluja, koja je otpuhala velike njihove srpske snove o velikoj srbiji koju i danas sanjaju i česta im je noćna mora. I te kakva mora.