Ne stišava se bura oko Međunarodne manifestacije Noć kazališta, u koju je uključeno desetak država, među kojima su uz Hrvatsku i Srbija i Crna Gora. Nema dana a da netko ne reagira što je za tjedan pomaknut termin, tj. manifestacija se neće održati 18. studenoga na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, već 25. studenoga.
Pavković nešto malo o sebi i o medijskom linču kakav još nije zabilježen;
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), odnosno njezin predsjednik Mladen Pavković, poglavito među ekstremnim ljevičarima, označeni su kao glavni krivci za tu „pomutnju“, iako su on i branitelji samo i isključivo molili da se taj termin zbog pijeteta prema Vukovaru i Škabrnji pomakne za neki drugi dan. To je odmah uvažio organizator, Narodno sveučilište Dubrava, ali neviđena hajka, progon kakav se ne pamti gotovo svakodnevno je usmjeren prema novinaru, publicisti i književniku Mladenu Pavkoviću, dragovoljcu Domovinskog rata, natporučniku HV-a, pripadniku 117. brigade HV-a i 145. taktičke grupe Jastrebovi koja se borila u bosanskoj Posavini, prvom uredniku hrvatskog vojnog lista „Gardist“, inicijatoru podizanja tridesetak spomen obilježja i spomen križeva, autoru brojnih dokumentarnih filmova o stvaranju hrvatske države i braniteljima, piscu i priređivaču stotinjak knjiga, čovjeku koji je priredio i veliki broj izložbi ratnih fotografija, koji je poznati i po sloganima „Da se ne zaboravi“ i „Bili su prvi kad je trebalo“, organizatoru stotinjak humanitarnih akcija, osnivaču Prve galerije Domovinskog rata itd.
Pišu mu i govore da je želio „zabraniti“ kazališne predstave, a okomljuju se i na same branitelje kao da su svi hrvatski branitelji za njih „ovce za šišanje“, kao da branitelji nikada nisu otvorili vrata nekog teatra. A nisu branitelji i nije Pavković „zabranio“ nikakve predstave, ali ljevičari su iskoristili Noć kazališta kako za obračun bez presedana sa ovim časnim aktivistom i čovjekom, tako i za obračun s braniteljima, koje ne mogu smisliti, a time ni hrvatsku državu.
Pišu i bljuju vatru po Pavkoviću, a pojma nemaju;
Nema dana, a da ne lažu kako sam baš ja „zabranio“ Noć kazališta. Znaju oni dobro da to nije istina, a ipak navaljuju na mene. Organizator je priopćio da se odgađa zbog pijeteta prema Vukovaru i Škabrnji. A onda neki poput ravnatelja Gavelle prave se blesavi i vele: mi ćemo baš 18-tog igrati predstavu pa neka dođu i neka nam zabrane! Mogu oni toga dana obavljati i nuždu po hrvatskim svetinjama, ako im dozvole, što im ja mogu. Noć kazališta je jednodnevna manifestacija i glupo je da netko igra predstave „piša-miša“ u vrijeme kad kreću kolone sjećanja u Vukovaru i Škabrnji. Zbog toga su organizatori, a ne ja, i pomaknuli datum – rekao je Pavković uz napomenu da su ga u svezi toga najviše blatili prije svih tzv. organizirani medijski zločinci okupljeni oko četničkih Novosti ili oko organizacija koje okupljaju pedere i lejzbeke.
Jedan dan vas napadne Viktor Ivančić, a drugi njegova žena Heni Erceg. Onda se javi neki Boris Rašeta (navodno sin od generala Rašete), pa Boris Dežulović, Vili Matula, Pavičić, Branimir Pofuk, Ladislav Tomičić- Guza, Gordan Duhaček-Lizalica, Branko Vukšić, Vjeran Zuppa, Frljić, Pilsl, Slobodan P. Novak, pa sve do komunističkog leksikografa Antuna Vujića. Najviše su me napadali i napadaju tzv. novinari portala Indeks kojeg vodi osuđeni kriminalac Matija Babić. Nije bilo valjda ni jednog lijevog piskarala koji se nije dotaknuo mojeg imena. Kao da sam stao na „govno na cesti“! No, radi se o ljudima o kojima sam i ja pisao kao o poltronima, neznalicama i kameleonima, mrziteljima Hrvata i branitelja, pa nije teško zaključiti zbog čega su se ovom prigodom okomili na mene, kao da smo zajedno „ovce pasli“.
Čak su neki od njih išli tako daleko da su za mene pisali da sam „pravomoćno osuđeni seksualni prijestupnik“, iako nikada do sada nisam pravomoćno osuđen ni za krivo parkiranje, kazao je. S nekima od njih, naravno, naći ću se i na sudu. „Guza“ i “Lizalica“ vadili su neke moje članke od prije 35 godina i onda su „dokazivali“ da sam u vrijeme komunizma pisao o Titu i partiji i da me zbog toga treba „objesiti“, dok s druge strane ti i takvi imaju punu „bibliju“ članaka u kojima obavljaju nuždu po Hrvatima. Recite mi jednog akademika koji nema članke o Titu i partiji? Kazalištarac Svrtan, koji je od Tuđmana pravio „budalu“, uzdiže Krležu kao da nikada nije čitao njegove članke o „genijalnom vođi Josipu Brozu“.
Većina od njih za mene kaže da sam „marginalac“, a samo u zadnje vrijeme o meni su napisali oko 200 tekstova! Slično kažu i za braniteljske udruge, kao pusti njih one su „marginalne“! A oni su „genijalni“ umjetnici! Ma nemoj! Zašto bi mi koji smo se borili za hrvatsku državu trebali i morali trpjeti iskompleksirane tipove, ala „Guzu“ i „Lizalicu“, ili kriminalca Babića, koji je pokrao milijune, a za to nije ni krumpire gulio? Bojim se da hrvatskim medijima, svaka čast iznimkama, vladaju sinovi bivših udbaša i partizana te pederi.
Oni ne napadaju samo mene, da se krivo ne shvati, već sve što hrvatski diše. Njima je neprestano pred očima slovo „u“. Jadni ljudi, rekao bi jedan moj prijatelj koji je prošao mnoge bitke u Domovinskome ratu i koji vrlo malo zna o tim novinskim pizdunima. Tako kako se ponašaju sada, tako su se ponašali i kad su hrvatski generali Gotovina i Markač bili nepravomoćno osuđeni. Zar smo zaboravili što su ti i takvi o njima pisali i govorili? Moj prijatelj Jakov Sedlar na te likove obično kaže: „Tko ih j..e!“
Pavkovića danas iznimno smeta kad pojedini novinari (?) „cipelare“ jednog posrnulog Todorića o kojem su sve do nedavno, dok im je kapom i šakom plaćao propagandne poruke, zvao ih na lovačka i ina druženja, pisali isključivo hvalospjeve ili su šutjeli o njegovim kriminalnim radnjama.
Kakvi su to medijski likovi koji su se besramno klanjali Todoriću, a sada pišu o njemu kao o „gubavcu“? Godinama su lijepo živjeli od njegovih reklama, a gle ih danas?Nisu li oni kameleoni? Pišu kako – aga kaže! I to su novinske moralne vertikale! Sram ih može biti! A povezani su (materijalno) kao domino. Jednog pipneš, kao da si pipnuo sve! – kazao je Mladen Pavković, koji se ne predaje, ne pada pod utjecaj dokonih piskarala po narudžbi i nikada ne odustaje tek tako.
T.Horvat