Hoću li postati prva dama? Moj suprug će pobijediti na izborima i bit će odličan predsjednik. A ja ću tada ispunjavati sve one dužnosti koje se od mene budu zahtijevale.
Ovako, vrlo kratko i vrlo jasno, ali i posve očekivano, odgovorila nam je Kim Ann Škoro na naše pitanje dok sjedimo na vanjskoj terasi njezina doma na zagrebačkom Podsljemenu.
Lijep je i sunčan dan, a idilu mira u obiteljskoj kući remete tek radovi na sljemenskoj žičari. Prva, bazna stanica buduće žičare nalazi se tek koji stotinjak metara od doma predsjedničkog kandidata Miroslava Škore, a na tu svakodnevnu buku njegova supruga reagira tek slijeganjem ramena.
Boris Kovačev / CROPIX
– Ne može se raditi potiho. Za neke lijepe stvari potrebno je malo strpljenja – govori nam gospođa Škoro pa objašnjava kako obožava ovaj zagrebački kvart na obroncima Medvednice po kojem ona i njezin suprug znaju dugo šetati.
Kaže mi kako su to rijetki trenuci kada ostave mobitele i posvete se jedno drugome.
– Pričamo, doduše, samo na ravnijim dijelovima. Na onim strmim, nema razgovora. Uz večere i druženje s prijateljima, kuhanje i pripremu roštilja, te šetnje nas najviše opuštaju – kaže gospođa Škoro.
Miroslava Škore nema kod kuće, u trenutku ovog razgovora bio je u posjetu Strasbourgu, a upravo njegov ulazak u utrku za Pantovčak poprilično je promijenio obiteljsku rutinu u njenoj obitelji.
– Miroslav je trenutno na putu, a kada je u Zagrebu, često je na nekim zbivanjima. No kada dođe kući, priča gdje je bio, s kim se družio, tko ga je iznenadio i o čemu su pričali – priča.
Znači, nema tajni, zanima nas.
– Nema. Poznajemo se jako dugo – odgovara uz osmijeh Kim Ann Škoro i dodaje kako će se ona uključiti u kampanju tek ako se poslože poslovne obaveze. Želja joj je pomoći, no isto tako smatra kako je važno da poslovi s izdavačkom kućom i proizvodnjom vina koji zapošljavaju ljude zbog toga ne pate.
Kim Ann Škoro u 30 godina koliko je u braku s predsjedničkim kandidatom Miroslavom Škorom nikad nije dale intervju, nije razgovarala za medije. Kako će kasnije i sama objasniti, njezin suprug je bio taj koji je gradio vlastitu karijeru u estradnim vodama te nije bilo ni potrebe da ona priča o njegovim glazbenim uspjesima, političkom aktivizmu, širenju poslova.
Katoličko sveučilište
Sam Miroslav Škoro sve te godine poprilično ju je sakrivao od javnosti, no ulaskom u kampanju za predsjednika države, znatiželja javnosti o mogućoj prvoj dami bivala je sve veća posebice. Škorina supruga rođena je u SAD-u, u McKeesportu pokraj Pittsburgha, gdje je kao odlična studentica završila pravni fakultet na Sveučilištu Duquesne, privatnom katoličkom sveučilištu koji je među najboljim katoličkim sveučilištima u SAD-u i gdje je kao odvjetnica započela vlastitu karijeru.
Na neka pitanja odgovara poprilično diplomatski što je očekivano zbog kampanje u kojoj je njezin suprug. Primjerice, na pitanje je li demokrat ili republikanac, odgovorit će kako je u Hrvatskoj republikanac, a u SAD-u demokrat. Dojam je da se tako odlučila zbog Trumpa. Je li bila demokrat i u vrijeme kada je Obama vodio SAD, bilo je pitanje na koje se samo nasmijala. Dinamo ili Hajduk?
Kaže da najviše voli kada ta dva kluba odigraju neriješeno. Kada je pitam što s migrantima, pitanju koje je vrlo aktualno i u SAD-u, odgovara da je njena obitelj bila emigrantska, kako je zahvalna što su je primili u SAD-u, ali i da se o migrantima treba vrlo jasno odrediti i uvesti pravila kako ne bi došlo do kaosa. Kada je neko pitanje smeta, to će jasno dati do znanja.
U našem razgovoru samo su dva pitanja bila sporna. Prema njezinom mišljenju, ta pitanja su bila nepristojna. Jedno je bilo o vjeri. Drugo o porijeklu njezine obitelji.
– To su pitanja zbog kojih se u meni budi američki duh. Postajem Amerikanka. U SAD-u nema pitanja o vjeri, o rodu, o nacionalnosti. Ta pitanja su nepristojna. Za mene je najvažnije je li netko pošten, je li netko čovjek, je li marljiv, radišan, plaća li svoje radnike, pomaže li drugima. Tako ja gledam na ljude. A ne je li netko ove ili one vjere, je li ove ili one narodnosti – kaže mi odrješito.
– I ako baš želite, praktična sam katolička vjernica – dodaje.
Jeste li za zabranu pobačaja?
– Ja sam za život. Kratko i jasno. To su tematike koje su bolne, teške, a često se ljudima koji se nalaze u takvim teškim i mučnim situacijama, manipulira, instrumentalizira ih se. Ja sam protiv pobačaja – kaže.
Jeste li sanjali o tome da postanete prva dama, pitamo ponovno.
– Nikad nisam sanjala o tome. Što za mene znači sanjati? Ja tu riječ ne koristim. U svom životu nisam se vodila snovima, nego trudom. Uvijek sam se trudila davati sve od sebe, dati najbolje od sebe bez obzira na to što radila. Ne isključivo biti najbolja, već dati najbolje od sebe Mene su u životu vodili trenuci. Tada bih donosila odluka i tako bih djelovala. Nisam sanjala da ću biti odvjetnica – kaže Kim Ann Škoro.
Uzor Jane Fonda
Kim Ann Škoro rođena je 1964. godine u radničkoj obitelji. Obitelj je već tada imala ugostiteljski objekt, Emil’s restoran koja se uz posluživanje hrane bavila i cateringom. Sam restoran nazvan je po njezinom ocu Emilu Luzaichu.
– Moj otac je preminuo prije deset godina, i sada o tom objektu brinu moja sestra Kristine. Moja majka je prije mog rođenja radila u slastičarnici, nakon toga u telekompaniji. Nakon vjenčanja otvorili su restoran, u kojem smo i mi sestre radile – priča mi.
Jeste li bile plaćene?
– Mogle smo uzeti samo napojnice (smijeh). Prvo sam radila na pranju suđa, pa u kuhinji, a sa 18 godina sam mogla imati svoj tim koji bi imao catering na nekoj svadbi koja nije bila u samom restoranu. Ako bi nam dali napojnicu, to bismo podijelili. Bilo je dobro – smije se Kim Ann Škoro.
Ipak djetinjstvo, priznat će, nije bilo idealno.
Kada je imala šest godina, roditelji su joj se razveli i to je njoj vrlo teško palo.
– Zbog toga sam sve do odlaska na fakultet bila samozatajna, povučena, bojažljiva. To me jako pogodilo i imala sam traume zbog toga. Postala sam otvorenija tek kada sam stigla na fakultet. Tada sam uspjela izaći iz čahure u kojoj sam bila, uvidjela sam da se ne moram bojati neuspjeha, vidjela sam da mogu daleko dogurati – priča nam.
Kim Ann Škoro bila je prva iz obitelji koja je odlučila upisati fakultet, a odluka je pala na pravni fakultet privatnog katoličkog sveučilišta Duquesne koji je bio udaljen 30 minuta vožnje od njezina doma. Cijelo školovanje stajalo je oko 150 tisuća dolara, a školarinu je platio njen otac.
– Moja obitelj je radnička obitelj i bili su vrlo ponosni kada sam odlučila upisati fakultet. Moj otac je sanjao o tome da budem sutkinja – priča nam.
Uz osmijeh nam kaže kako je bila članica sestrinstva Zeta Tau Alpha.
– Bilo je zabava, ali ne onakvih kakve prikazuju na televiziji. Ipak je to bilo katoličko sveučilište i postojao je red. Naše sestrinstvo se više bavilo humanitarnim radom i organizacijom predavanja o temama koje su zanimale studente – objašnjava nam.
Priča kako je u djetinjstvu bila mažoretkinja, a zatim je u srednjoj školi s grupom nastupala u poluvremenima sportskih događaja – prisjeća se Kim Ann Škoro i uz osmijeh dodaje da je tijekom studija zarađivala kao instruktorica aerobika.
– Bilo je to vrijeme Jane Fonde (smijeh). Bose noge, tajice, trikoi i čarape oko gležnjeva. Bila sam na jednoj audiciji, primili su me i uskoro sam vodila grupu. To je bilo jako zanimljivo. Naravno, bilo je to vrijeme Bruce Springsteena i albuma “Born in USA”. Sjećam se njegovog koncerta u mom rodnom gradu 1985., u kolovozu. Imala sam važan ispit, nisam mogla ići, a to je bio jedan od najmasovnijih koncerata u Pittsburghu u povijesti – kaže uz osmijeh.
Fakultet je završila u roku, dobila je diplomu i postala odvjetnica.
Zaposlila se u jednom odvjetničkom društvu koje se bavilo građanskim pravom.
– Zastupala sam ljude koji su imali problema s građanskim slobodama, sa zdravstvenim osiguranjem. Bilo je jako naporno, ali je bilo lijepo vidjeti kada se izboriš za ono u što vjeruješ – priča Kim Ann Škoro.
A onda je Kim upoznala Miroslava.
Hrvatska bratska zajednica u Pittsburghu organizirala je godišnji piknik na kojem su pozvane sve hrvatske zajednice. Kao glavne zvijezde na tom pikniku nastupali su tamburaši u kojima je svirao i pjevao Miroslav Škoro. On je tada bio pjevač po zabavama koje su organizirale emigrantske zajednice, a Kim je završavala fakultet.
Na taj piknik, Kim je došla u pratnji majke.
– Da, koliko god to vama zvučalo patetično, to je bila ljubav na prvi pogled. On je za mene bio najljepši dečko ikad. A koliko sam čula s njegove strane, tako je bilo njegovo mišljenje o meni – smije se Kim Ann Škoro.
– Otišla sam majci po neke stvari u automobil, a jedan prijatelj je došao do mene i odvukao me do Miroslava. I upoznao nas. Da, bilo je kao u bajci. Ljubav na prvi pogled – priča Kim Ann.
Je li vam žao što ste zbog Škore prekinuli odvjetničku karijeru – pitamo.
– Nije. Nemam takvu filozofiju u životu.
Odvjetnička karijera
Koju je pjesmu svirao Škoro kada ste ga prvi put ugledali?
– Ne znam. Ja sam bila Amerikanka, nisam znala jezik, plesala sam kolo, svirali su tamburice, ali jezik nisam znala. Ne znam što je pjevao – iskrena je.
No vrlo brzo Škoro se morao vratiti u Hrvatsku, a nakon nekog vremena Hrvatsku je prvi put posjetila i Kim Ann.
S njom je putovala i njezina majka koja je prvi put došla u domovinu svojih roditelja.
Naime, majčini roditelji su rođeni u Kostreni odnosno Hreljinu, nedaleko od Rijeke. Otac je bio pomorac koji je odlučio ostati u SAD-u, a nakon toga, sa 40 godina, u SAD je stigla i njezina majka.
Emil Luzaich, otac Kim Ann, rođen je u SAD-u, njegova majka bila je Hrvatica, a njegov je otac bio Srbin iz Hrvatske, pravoslavne vjeroispovijesti. Kada je njen otac preminuo 2009., pokopan je uz misu zadušnicu u crkvi Svetog Nikole, srpskoj pravoslavnoj crkvi u Monroevilleu, nedaleko od Pittsburgha. Bio je istaknuti član dobrovoljne vatrogasne zajednice u mjestu Renkin, ugledni član zajednice, hrvatskog i ruskog kluba, član mjesnog vijeća, a po njegovoj želji, svi koji su željeli dati novčani doprinos na njegovom sprovodu, mogli su iznos uplatiti za lokalni DVD.
No Kim i njezina majka prvo odlaze u Osijek, a da bi platili put, Kim Ann kaže da je radila cijelo ljeto. Bili su smješteni u hotelu Osijek, no ubrzo po njih dolazi Škoro. On je, prisjeća se Kim Ann, razgovarao sa svojom majkom kojoj je rekao da bi želio da Kim Ann i njezina majka budu njezini gosti.
– Kad smo došli na vrata, njegova majka mi je rekla da ona u svoju kuću prima samo onu djevojku koju će njezin sin ženiti. Bila je vrlo jasna – smije se.
Nakon Osijeka, posjetili su Kostrenu, Hreljin, Dubrovnik, Plitvice te su se preko BiH vratili u Osijek.
Kim Ann uvjerava da nije znala ni riječ jezika, hrvatski jezik u njezinoj obitelji pričala je jedino njezina baka po majčinoj strani, no kako je bila vrlo stara, od nje nije mogla naučiti jezik.
Oženili su se 1989. Neko vrijeme Škoro je proveo u SAD-u, živjeli su zajedno i bilo je to razdoblje kada je Kim Ann radila kao odvjetnica.
– U to vrijeme ja sam imala mogućnost napredovanja jer je moj šef prepoznao nešto u meni. Život jedne mlade odvjetnice ide jako brzo. Nema odmora, nema Božića, nema slobodnih vikenda, slobodnih dana. Sve se mora podrediti klijentima i predmetima na kojima se radi. Bio je to poprilično naporan posao, ali uživala sam ga raditi – priča nam Kim Ann.
U Hrvatsku su se vratili 1992. godine i prve godine proveli su kod Škorine majke u Osijeku.
– Spavali smo u jednoj sobi, s nama je na kauču bila i naša 7-mjesečna Ivana – priča.
Dok je Škoro radio, Kim Ann s osmijehom govori kako je prve dane provodila sa svojom svekrvom. Ona nije znala engleski, Kim Ann nije znala hrvatski, pa su pričale rukama.
– Ona bi zavikala jer je mislila da ću je tako razumjeti – smije se.
U sjećanju su joj ostali odlasci na kave kod susjeda.
– Jedan dan bili smo kod jedne, drugi dan kod druge. Tako sam učila hrvatski jezik. One me nisu ispravljale u gramatici jer su se bojale da ću odustati od svega, pa i od Mire – smije se Kim Ann.
Situacija je, priča Kim Ann bila teška zbog Domovinskog rata. Ona je ostajala sama kod kuće, dok je Škoro radio, a vrlo često bio i s hrvatskim braniteljima.
– Tada je svirao i po svadbama. Kod nas u SAD-u svadbe traju do 1 sat iza ponoći. Njega nije bilo do ujutro. Tada sam prvi put plakala u Hrvatskoj jer je to vrijeme bilo bez mobitela. Bilo je ratno stanje, često je vozio po noći, bez upaljenih svjetala. No kada je došao doma, imali smo prvi ozbiljan razgovor o tome što znači u Hrvatskoj svirati po svadbama – kaže uz osmijeh.
Neugodni komentari
– Smetaju vas komentari kada kažu kako Škoro nije bio u rovu s puškom, nego na turneji s gitarom?
– Pa smeta. Apsolutno me smeta. Poštujem sve branitelje, a posebno njihove žene koje su ih čekale. Moja šogorica je primjerice radila u pivovari kako bi vojnici imali sok ili pivo na ratištu. Moj Miro je često odlazio na ratište, nastupao, svirao, pjevao. Komentara ima, i to slušam godinama. Žele ga oblatiti i na to stavljati naglasak, kako ne bi pričali o važnijim temama – kaže.
Kim Ann pratila je svog supruga i u diplomaciji, u konzulatu u Pečuhu, a zatim i dok je ulazio u Croatia Records te kasnije dok je osnovao svoj label Campus.
Oboje su bili i članovi HDZ-a, no isto tako oboje su izašli iz te stranke 2012. godine.
– Jeste li u svom domu ikad ugostili političare? Koji političar je na vas ostavio neki dojam? Vaš suprug pjevao u kampanji za predsjedničku kampanju Mate Granića, za HDZ dok ga je vodio Ivo Sanader, za Branimira Glavaša? Jeste li ih upoznali i kakvo je vaše mišljenje o njima?
– Mi smo uvijek strogo odvajali privatno i poslovno. Nama su u kuću uvijek dolazili isključivo prijatelji, a među njima nisu bili političari koje spominjete. Odnos s njima bio je isključivo poslovan – odgovara.
Kim Ann vrlo otvoreno govori i o predsjedničkoj kandidaturi.
– To nije bila odluka preko noći. Znali smo danima razgovarati. Pokušavali smo si objasniti što to znači za našu obitelj, koje su posljedice za kćer, sina, posao. U početku sam mu govorila da ne ide, da mu to ne treba. Onda bi dugo vodili razgovor. Zaspali bismo, pa se probudili i ponovno o tome razgovarali. Jednog jutra on se probudio i rekao mi kako je odlučio kandidirati se jer je sada za to pravo vrijeme i trenutak da se nešto mijenja te kako on ne bi išao u utrku da ne može nešto promijeniti.
Podržala sam ga jer ga poznajem. On kada nešto odluči, onda znam da zna što radi, znam da vjeruje u to što radi, da će se tome u potpunosti predati i da ima dobre razloge – kaže.
Glasala za predsjednicu
No što je bio glavni okidač, zanima nas.
– Slavonija, iseljavanje i demografija i opće stanje u Hrvatskoj. To je njega izjedalo – tvrdi Kim Ann.
Bojite li se za njegovo zdravlje? Završio je u bolnici prije godinu dana i ugrađene su mu četiri premosnice.
– Ne bojim se, on je dobro. Da, to je bilo uistinu ludo jutro. On je osjetio bol u prsima, ali mi nije o tome rekao ništa. Došao je do mene i rekao mi da ga odvedem u bolnicu. Vozila sam jako polako, ali baš polako. I u jednom trenutku mi je rekao da požurim ako ne želim da završi na Mirogoju. Tada sam znala da je ozbiljno – kaže.
No što ako ne bude izabran?
– Ne razmišljam o tome. To je gubitak vremena. Jer sam uvjerena da će pobijediti – kaže pa sama nastavi.
– Ja sam glasala za predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović prije pet godina. No da je ona dobro radila svoj posao, moj suprug se ne bi kandidirao i mi ne bismo sada razgovarali. O gospodinu Milanoviću najbolje govore rezultati njegova rada kao premijera. Da je dobro radio svoj posao, sigurno ne bi izgubio izbore. Hrvatskoj treba promjena – kaže Kim Ann Škoro u velikom ekskluzivnom intervjuu za jutarnji list.