Na današnji dan dragovoljačka postrojba iz Sesvetskog Kraljevca, koja se postupno ustrojila kao dio 83. samostalnog baraljuna ZNG-a, uputila se na vinkovačku bojišnicu.
U groznim danima i tjednima priključilo im se nekoliko desetaka stranaca, a među njima i najbolji od najboljih, Laurent Metral – Pierre, koji je nažalost kasnije junački poginuo u napadu JNA na Livno. Metral je na fotografiji zadnji u koloni, a o danima hrabrosti, ponosa i domoljublja predivnim riječima dočarao je dozapovjednik Kraljevčana Ante Damjanović…
Na današnji dan 12.10. 1991. u Vinkovce smo otišli kao dragovoljci iz Sesvetskog Kraljevca. Nas dvadeset četvorica. Ni od kog pozvani, ni od kog tjerani. Naprosto smo samo znali da moramo ići. Da ne puknemo od jada, bespomoći i srama. Kod kuće.
Bila je to po svemu neobična jesen. Jesen kada su padale granate. Kada su gorjeli i padali gradovi…
Umjesto lampe gorjeli su cijeli Vinkovci. Bile su to neke drukčije, posve drukčije vinkovačke jeseni. Nigdje šuštavih snaša, nigdje gizdavih i usplamtjelih konja… Lole su imale preča posla, a konji (srbi) su nas tukli iz Mirkovaca. Nemilosrdno…
Dan ili dva prije nas, sa Zagrebačkog je velesajma otišlo oko 400 zagrebačkih dragovoljaca, tjeranih istom mišlju, istim porivom. Kasnije će nas pridružiti njima – 83. Zagrebačkom dobrovoljačkom bataljunu, kažu, najvećoj dragovoljačkog postrojbi u Domovinskom ratu. Dragovoljci ćemo postati kasnije.
Na današnji dan 12.10. 1991. u Vinkovce smo otišli kao dragovoljci iz Sesvetskog Kraljevca…Umjesto lampe gorjeli su cijeli Vinkovci. Bile su to neke drukčije, posve drukčije vinkovačke jeseni.
Autor / Tomislav Šulj
Zahvala stranim dragovoljcima Domovinskog rata