Četvrtak, 22. svibnja 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Na današnji dan, 2. siječnja 1993. godine u borbama u okolici Brčkog poginuo je François Roulet, strani dragovoljac i heroj Domovinskog rata…

Na današnji dan, 2. siječnja 1993. godine u borbama u okolici Brčkog poginuo je François Roulet, strani dragovoljac i heroj Domovinskog rata…

Ovaj Francuz rođen 1961. godine, došao je početkom Domovinskog rata u Hrvatsku iz gradića Corbeil – Essonnes na rijeci Seni nadomak Pariza. U redove Hrvatske vojske uključio se kao pripadnik 140. brigade Hrvatske vojske iz Jastrebarskog. Nakon pokupskog ratišta odlazi na istočno-slavonsko ratište na preporuku pomoćnika zapovjednika Operativne zone Zagreb Antuna Abramovića. U svojoj preporuci zapovjedniku obrane Osijeka, Branimiru Glavašu, Abramović je zapisao:
„Dragi Branimire, Molim te da prihvatiš gospodina Francoisa Rouleta koji je bio do sada u sastavu 140. brigade HV-a u našoj zoni i koji se želi boriti u Osijeku. Vrlo je dobar borac i došao je u Hrvatsku zbog borbe, ali može biti i instruktor do razine voda. Ima čin stožernog narednika i plaću u skladu s time.“

Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, odlazi u Bosansku Posavinu gdje se priključuje 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane iz Brčkog. Ondje je 1992. godine lakše ranjen te odlazi na oporavak u Francusku da bi se opet vratio u Bosansku Posavinu. Poginuo je pri izvođenju akcije duboko u neprijateljskom teritoriju zapadno od Brčkog. Njegov suborac i prijatelj Gaston Besson svoju knjigu “Život na meti” završio je upravo sjećanjem na Françoisa:

“Posljednji prijatelj kojega sam pokopao bio je François. Bio je sa mnom u Vinkovcima gotovo dvije godine i s njim sam podijelio gomilu stvari. Umro je u borbi. Njegov me sprovod obilježio. Pokopao sam ga, ali nisam mogao biti tužan. On je bio mrtav, a mi ćemo svi umrijeti. U dubini duše znao sam da sam imao sreću što sam se izvukao, ali to nisam prihvaćao. Nastavak života bio je za mene svojevrsno odustajanje u trenutku kad sam već došao do određenog stupnja tuge i boli. Život je svojevrsna mediokritetska dužnost. François je pokopan u jednom seocetu u Slavoniji. Volio bih najviše da sam mogao plakati ili veseliti se na njegovom sprovodu. No, nije bilo ničega. Samo praznina. Nagnuo sam se nad njegov grob i rekao mu: “Ciao.” Okrenuo sam mu leđa i otišao. Dečki i ja smo došli do točke bez povratka. Kako sam već rekao, ljudi koji su prošli rat trebaju svojevrsnu sankciju ili kaznu kako bi završili s ratom i sa samima sobom. Čekao sam taj svevišnji sud… čekao sam i još uvijek čekam u društvu svojih mrtvih.”

Autor teksta – Borna Marinić

Najnovije

Do kad će – više! – lajati na Bleiburg?!

I 80 godina nakon što je ruka osvetnica Titinih egzekutora pobila desetine tisuća nevinih Hrvata, tko god se sjeti može vrijeđati žrtve vjerojatno najveće...

Biblijska poruka 22. 5. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Bog je ljubav

  Iv 15,9-11   Reče Isus svojim učenicima: »Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali...

Ibrica Jusić za Kompas: Na Thompsona ne dam ni riječ, a ne znam je li mi draži Dubrovnik ili Mostar

Kantautor i glazbenik Ibrica Jusić bio je gost emisije Kompas RTV-a Herceg Bosne, a govorio je o hercegovačkim korijenima, djetinjstvu, danima u Parizu, kako...

Pretučen mladić u Njemačkoj jer je rekao da je kršćanin

  U glavnom gradu Njemačke, Berlinu, dogodio se brutalan napad na 24-godišnjeg mladića, koji je navodno pretučen jer je rekao da je kršćanin, prenosi Fenix...

Biblijska poruka 21. 5. 2025. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Trs i mladice

  Iv 15,1-8   Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe,...