Ponedjeljak, 4. studenoga 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Na današnji dan, 2. siječnja 1993. godine u borbama u okolici Brčkog poginuo je François Roulet, strani dragovoljac i heroj Domovinskog rata…

Na današnji dan, 2. siječnja 1993. godine u borbama u okolici Brčkog poginuo je François Roulet, strani dragovoljac i heroj Domovinskog rata…

Ovaj Francuz rođen 1961. godine, došao je početkom Domovinskog rata u Hrvatsku iz gradića Corbeil – Essonnes na rijeci Seni nadomak Pariza. U redove Hrvatske vojske uključio se kao pripadnik 140. brigade Hrvatske vojske iz Jastrebarskog. Nakon pokupskog ratišta odlazi na istočno-slavonsko ratište na preporuku pomoćnika zapovjednika Operativne zone Zagreb Antuna Abramovića. U svojoj preporuci zapovjedniku obrane Osijeka, Branimiru Glavašu, Abramović je zapisao:
„Dragi Branimire, Molim te da prihvatiš gospodina Francoisa Rouleta koji je bio do sada u sastavu 140. brigade HV-a u našoj zoni i koji se želi boriti u Osijeku. Vrlo je dobar borac i došao je u Hrvatsku zbog borbe, ali može biti i instruktor do razine voda. Ima čin stožernog narednika i plaću u skladu s time.“

Kada je počeo rat u Bosni i Hercegovini, odlazi u Bosansku Posavinu gdje se priključuje 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane iz Brčkog. Ondje je 1992. godine lakše ranjen te odlazi na oporavak u Francusku da bi se opet vratio u Bosansku Posavinu. Poginuo je pri izvođenju akcije duboko u neprijateljskom teritoriju zapadno od Brčkog. Njegov suborac i prijatelj Gaston Besson svoju knjigu “Život na meti” završio je upravo sjećanjem na Françoisa:

“Posljednji prijatelj kojega sam pokopao bio je François. Bio je sa mnom u Vinkovcima gotovo dvije godine i s njim sam podijelio gomilu stvari. Umro je u borbi. Njegov me sprovod obilježio. Pokopao sam ga, ali nisam mogao biti tužan. On je bio mrtav, a mi ćemo svi umrijeti. U dubini duše znao sam da sam imao sreću što sam se izvukao, ali to nisam prihvaćao. Nastavak života bio je za mene svojevrsno odustajanje u trenutku kad sam već došao do određenog stupnja tuge i boli. Život je svojevrsna mediokritetska dužnost. François je pokopan u jednom seocetu u Slavoniji. Volio bih najviše da sam mogao plakati ili veseliti se na njegovom sprovodu. No, nije bilo ničega. Samo praznina. Nagnuo sam se nad njegov grob i rekao mu: “Ciao.” Okrenuo sam mu leđa i otišao. Dečki i ja smo došli do točke bez povratka. Kako sam već rekao, ljudi koji su prošli rat trebaju svojevrsnu sankciju ili kaznu kako bi završili s ratom i sa samima sobom. Čekao sam taj svevišnji sud… čekao sam i još uvijek čekam u društvu svojih mrtvih.”

Autor teksta – Borna Marinić

Najnovije

Kulturno-povijesni identitet kao temelj za storytelling i promociju receptivne turističke destinacije

Piše:Marinko Brkić, Turističkepriče.hr   U nastavku praćenja kulturno-povijesnih tragova, iz Bosne smo preko Livna stigli do Cetinske krajine i Zaostroga, na obali Jadrana čiji Franjevački samostan...

Arhiepiskop Aleksandar predstavlja knjigu ”Hrvatska pravoslavna crkva – preporod”

Predstavljanje knjige ''Hrvatska pravoslavna crkva – preporod'' autora Aleksandra, arhiepiskopa Hrvatske pravoslavne crkve upriličit će se tijekom studenoga u više gradova u Hrvatskoj. U...

Jonjić. Bit ću predsjednik i mladih i starih

U podcastu Mladi za Domovinu gostovao je kandidat za hrvatskog predsjednika Tomislav Jonjć. Govorio je o nizu tema vezanih uz predsjedničke izbore, uključujući i...

NU2:Svjedočanstvo bivšeg narkomana iz Međugorja dirnulo tisuće Hrvata: ‘Ovo je živi dokaz koliko je Gospodin velik’

Na Facebook stranici emisije “Nedjeljom u dva” objavljen je prilog u trajanju od nekoliko minuta o Goranu Ćurkoviću.   “Ja sam Goran Ćurković, nemam se baš...

Biblijska poruka 4. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Gostoljubivost bez pozadinskih misli

Lk 14,12-14     Reče Isus prvaku farizejskom koji ga pozva: »Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih...