Subota, 5. listopada 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Na današnji dan 2001. godine preminuo je jedan od najvećih heroja obrane Vukovara i Borova Naselja Marinko Antunović „Bosanac“…

Na današnji dan 2001. godine preminuo je jedan od najvećih heroja obrane Vukovara i Borova Naselja Marinko Antunović „Bosanac“…

Rođen je 1. veljače 1959. godine, a odrastao je u selu Ljubače (BiH). Ondje završava osnovnu školu, a zatim i srednju strojarsku u obližnjoj Tuzli. Nakon toga odlazi na odsluženje vojnog roka u JNA gdje je obučen za pomorskog diverzanta. Po povratku iz JNA zaposlio se u Tuzli u profesionalnoj vatrogasnoj brigadi.

Nakon što je na „Dan Republike“ 1989. na tuzlanskom korzu sa skupinom Hrvata zapalio jugoslavensku zastavu, bježi osobnim automobilom u Sloveniju, a zatim švercajući se teretnim vlakovima dolazi do Hamburg, gdje je zatražio azil. U azilantskom kampu na kontejnerskom brodu boravi do lipnja 1991. godine. Tada odlazi u Hrvatsku u kojoj su počeli ratni sukobi gdje se priključuje 4. vukovarskoj bojni 3. gardijske brigade ZNG-a.

Pred početak bitke za Vukovar raspoređen je na silos “Đergaj” koji je bio stalna meta napada. Kada bi područje između Bršadina i silosa “Đergaj” minirali oni koji su se pridružili agresiji, Marinko i njegovi mineri bi dizali ispaljivanjem protugradnih raketa. Početak bitke i opći napad zatekao ga je na Lipovačkom putu, dijelu Borova Naselja prema Trpinji. Taj dan Marinko za života nije zaboravio i uvijek ga se živo sjećao: „Odbijamo četnički napad, uništavamo jedan tenk i samo metar od mene gine moj suborac Vinko Budimir Slon. Dijelovi njegova tijela i krv su bili po meni i od toga dana mi je bilo svejedno hoću li ostati živ ili poginuti. Taj dan sam ispalio 68 tromblonskih mina i deset dana bio gluh. Taj dan je završio našom pobjedom, potisnuli smo četnike, i vise do pada Vukovara iz tog smjera nisu napadali.“ U obrani Borova Naselja uništio je zajedno sa suborcima još niz oklopnjaka, a suborci ga pamte po tome što je znao baratati gotovo svim sto bi mu došlo pod ruku, od ručnog bacača preko strojnica do protuavionskih topova. Nakon što je 7. listopada s položaja “Koreja” uništio jedan transporter, bio je otkriven i teško ranjen.

Prebacili su ga u bolnicu gdje ga je dr. Juraj Njavro, kako on kaže, “zakrpao”. U bolnici se, unatoč teškom ranjavanju, zadržao samo tjedan dana. Na vlastitu odgovornost vraća se na položaje. Oporavljao se u podrumu restorana “Abazzia”, no kada je nakon teških borba neprijatelj uspio ući u Vinogradsku ulicu, nije više mogao ležati te se pridružio lovcima na tenkove koje je vodio Ivan Kapular. Na Bobotskom kanalu, gađajući iza nasipa željezničke pruge, uništio je tenk i transporter:

“Ispalio sam prvu raketu i fulao. Onda su oni pucali po meni i zatrpala me je zemlja, a i u cijev mi je ušla. Izvadio sam zemlju iz cijevi i stavio drugi kontejner. Oko mene je nestajalo grmlje i padale su grane s drveća. Pucao sam i čuo jaku detonaciju. Minutu poslije sam podigao glavu i vidio iza nasipa kako tenk i transporter gore.” prisjetio se Marinko Antunović za života, a i njegovi suborci sjećaju se legendarnog vojnika: “Taj Bosanac, iako je ranjen i šepa, tuče tenkove“. Do tada je zbog ozljede noge služio samo na protuavionskom topu pokrivajući područje prema Dunavu i Borovu Selu. U tom razdoblju srušio je dva zrakoplova JRV. Kada je vidio da je pad grada neizbježan, Marinko se sa skupinom branitelja probija do Vinkovaca. Odmah je prebačen u zagrebačku bolnicu “Rebro” gdje su mu prvo htjeli odsjeći nogu, no dr. Šoša ju je ipak uspio spasiti. Marinko svoj ratni put nastavlja u BiH gdje sa skupinom branitelja Vukovara pomaže obranu Kupresa. Umirovljen je u prosincu 1994. godine.

Nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja zajedno s nekolicinom vukovarskih branitelja postavio je hrvatsku zastavu na vukovarski vodotoranj.

Svoj život nakon rata posvetio je pokušavajući ujediniti braniteljske udruge iz cijele Hrvatske u jednu krovnu udrugu hrvatskih branitelja. Teško razočaran nemogućnošću ujedinjenja 10. prosinca 2001. Marinko Antunović odlučio je okončati svoj život na zagrebačkim Srednjacima gdje je stanovao. Sjetimo ga se!

Autor /Borna Marinić

Najnovije

32. obljetnica 5. gardijske brigade ‘Sokolova’

Foto: MORH/Arhiva   Povodom 32. obljetnice 5. gardijske brigade ministar Tomo Medved uputio je čestitku pripadnicima Sokolova: Poštovani pripadnici 5. gardijske brigade Sokolovi, dragi prijatelji, čestitam vam 32. obljetnicu...

Nepoznata političarka objavila kandidaturu za Pantovčak i hop – evo je u TV Dnevniku

Foto:Screenshot HRT   Branka Lozo, članica predsjedništva u subotu osnovane stranke Dom i Nacionalno okupljanje objavila je danas  kandidaturu za predsjednicu Republike Hrvatske, izvijesto je HRT...

Više od 500 Livnjaka na završnom skupu HDZ-a 1990

Na završnom skupu HDZ-a 1990, u dvorani Narodnoga sveučilišta u Livnu, poslana je snažna poruka podrške promjenama u našem gradu i Mati Vukadinu, kandidatu...

Biblijska poruka 4. 10. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Trajnost značenja i baštine svetoga Franje

Mt 11, 25-30    Reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče,...

U poplavama u dolini Neretve 14 stradalih

Situacija u Jablanici, u Bosni i Hercegovini, vezana za noćašnje obilne padavine koje su izazvale, poplave, klizišta i odrone je krajnje kritična, a ima...