Dan prije nego je predsjednik Franjo Tuđman izdao naredbu za pokretanjem “Oluje”, 3. kolovoza 1995., održali su se pregovori u Genthodu kod Geneve, gdje je hrvatska delegacija zatražila neodgodivu mirnu reintegraciju okupiranih područja, piše Dnevno.hr
To je značilo otvaranje svih komunikacijskih veza preko tih istih područja, primjenu Ustava RH i zakona kojom hrvatske vlasti osiguravaju srpskoj etničkoj zajednici politička, građanska i nacionalna prava i građansku sigurnost, svima osim ratnim zločincima. Stanovnici RSK bi po ovome dogovoru dobili pravo na održavanje svojih lokalnih izbora i ustrojstva vlasti.
Dan kada je Tuđman “prelomio”
Međutim, dogovor ne samo da nije postignut, nego su Srbi tog istog dana u 18:40 izvršili topnički napad na dubrovačko područje u kojemu troje civila biva ubijeno, a petero ranjeno. U večernjim satima u Ženevi pred kamerama Ivić Pašalić, predsjednikov savjetnik za unutarnju politiku, rekao je da su pobunjeni Srbi odbili sve zahtjeve hrvatske delegacije, a situacija je u tom trenutku svima bila jasna – kreće se u oslobađanje okupiranog područja. Ulogu reintegracije okupiranih područja dobiva Hrvatska vojska, a predsjednik Franjo Tuđman daje zeleno svjetlo za početak operacije u jutro idućeg dana.
Nakon toga, predsjednik Franjo Tuđman pismima odaslanim njemačkom kancelaru Helmutu Kohlu i američkom predsjedniku Williamu J. Clintonu, obavještava o donesenoj odluci kazujući kako ”bez obzira na sve pokušaje međunarodne zajednice, i poruka upućenih sa sastanka u Londonu i jučerašnjeg sastanka NATO-a, srpska ofenziva na Bihać ne prestaje”.
Tuđman ljut: “Ne samo da su odbili pregovore, nego su nam pobili civile”
“Vjerujem da ćete se složiti da od početka agresije na Hrvatsku, Republika Hrvatska i ja osobno već četiri godine činimo sve što je u našoj moći da dođe do miroljubivog rješenja. Podsjećam Vas na razgovor koji smo vodili pred obnovu mandata UNCRO-a kada smo bez obzira na rastuće nezadovoljstvo i nestrpljenje ogromne većine građana Hrvatske i svih onih koji žele mir, želeći mirno rješenje, prihvatili taj mandat koji se nažalost do danas niti u jednom dijelu nije počeo provoditi. Umjesto miroljubivog rješenja postupne reintegracije i povratka prognanika, nastavile su se svakodnevne provokacije, uništavanje hrvatskog gospodarstva i otežavanje normalnog razvoja. Uvažavajući i Vaše mišljenje Republika Hrvatska je i danas u Ženevi pokušala pregovorima pronaći put mirnom rješenju. No istovremeno dok su se pregovori odvijali trajali su napadi srpskih pobunjenika na hrvatske gradove Gospić i Otočac, a završetak pregovora obilježili su ponovnim napadom na područje Dubrovnika”, napisao je Tuđman.
“Donio sam odluku…”
“Suočen sa svim time, i sa činjenicom da se iz dana u dan humanitarna situacija sve više pogoršava, a mirno rješenje okupiranih područja udaljava, kao državni poglavar Republike Hrvatske, podržan jednoglasnom odlukom VONS-a, donio sam odluku da akcijom redarstvenih i vojnih snaga, koja će započeti ujutro, spriječim nastavak okupacije okupiranih područja iz kojih se provodi agresija prema zaštićenoj zoni Bihać. Akcija će biti usmjerena prema paravojnim pobunjeničkim snagama, koje su prema Rezolucijama Vijeća sigurnosti i svim međunarodnim planovima već davno trebale biti razoružane. Uvjeravam Vas da naša akcija ni na koji način nije usmjerena prema srpskoj nacionalnoj zajednici na okupiranom području. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da spriječimo stradanje svega stanovništva, i da mu omogućimo normalan život i razvoj u demokratskoj Hrvatskoj. Republika Hrvatska jamči srpskom pučanstvu sva ljudska i etnička prava prema Ustavu i svim međunarodnim konvencijama, a spremni smo prihvatiti i promatrače međunarodne zajednice kao potvrdu naših javno izrečenih tvrdnji.”