Ove slike (ulje na platnu!) su inače samo dio opusa mnogobrojnih umjetničkih djela našeg prijatelja, slikara Damira Kukavice koji se opredjelio isključivo za slikanje vjerskih i domoljubnih iz Domovinskog rata-portreta.
Tužitelj Jakov Blažević vrlo je brzo iznio složenu optužnicu, što je dokaz da je režim unaprijed pripremio sudski proces.
Poslije se saznalo da je Tito već u svibnju 1945. godine na Bledu zapovijedio UDB-i da prikupi svu potrebnu dokumentaciju o navodnim vezama Stepinca i ustaške vlasti.
Cijelu je akciju vodio Aleksandar Ranković, šef svih sigurnosnih službi.
Nadbiskup je već tada prvi put uhićen i zatim pušten.
Primio ga je i Tito, koji je tražio da se svećenstvo odvoji od Vatikana i Svetoga Oca.
No, Stepinac je to odlučno odbio.
Režim je određeno vrijeme pustio nadbiskupa da slobodno djeluje, pa ga čak pozivao na državne svečanosti. Kako se, međutim, njegov glas protiv komunističkog nasilja nije mogao ušutkati, proces Lisaku bio je samo uvod u unaprijed pripremljen, konačni obračun.
“Optužnica je bila složena više za javnost nego za zakonitost!”, priznao je poslije glavni državni tužitelj Josip Hrnčević.
Dana 18. rujna 1946. u pola šest ujutro policajci su ušli u zgradu biskupije i priveli Stepinca jer je protiv njega podignuta optužnica.
Između ostalog optužen je:
Da je pozdravio ustaške vođe dok se jugoslavenska vojska još borila s njemačkim i talijanskim snagama i pozvao svećenstvo da s njima surađuje.
Da je pretvorio tradicionalne crkvene svečanosti i procesije u političke manifestacije za Pavelića i služio misu svakog 10. travnja, na godišnjicu osnivanja NDH, a održao je i misu prilikom otvaranja ustaškog Sabora.
Da je izabrao za svoje zamjenike Vučetića i Cecelju, poznate ustaške simpatizere.
Da je prihvatio i sakrio arhiv ministarstva vanjskih poslova NDH.
Da je podržavao ustaški otpor nakon oslobođenja zemlje itd.
No, nekoliko mjeseci prije Vatikanu je upućeno upozorenje, da će Stepinac biti uhićen, sa zahtjevom da ga smjene, jer Jugoslavija ne može tolerirati građane koji su služili interesima okupatora.
Vatikan je o tome obavijestio Stepinca rekavši mu neka sam odluči o tome što će učiniti, ali ga Vatikan neće prisiljavati da napusti Jugoslaviju.
Stepinac je ostao, sudski proces je pokrenut, a presuda je donesena 11. listopada iste godine.
Proglašen je krivim po svim točkama optužnice i osuđen na 16 godina strogog zatvora.
Unatoč inzistiranjima poznatih osoba srpske nacionalnosti za svjedočenje na suđenju, koja bi bila Stepincu u korist, tužitelji nisu dopustili, da takvi podatci izađu u javnost.
Komunistička vlast smatrala je takvu presudu svojom velikom pobjedom, ali je vrijeme pokazalo da se golom silom ne mogu slomiti ni Stepinac niti naklonost Hrvata katoličkoj vjeri.
T.H.