Danas, kada se u cijeloj zemlji obilježava Dan nacionalne sućuti povodom smrti Olivera Dragojevića, iskažimo mrvu sućuti i za članove obitelji poginulih hrvatskih branitelja Mira Barešića, Zdeslava Turića, Mile Pandžića i Frane Bokanovića, osobito za njihovu djecu koja su dugi niz godina odrastala bez svojih roditelja.
Naime, na današnji dan prije 27 godina nadomak Miranja Donjih pokraj Benkovca poginuo je Miro Barešić s još tri svoja suborca, a to su Zdeslav Turić, Mile Pandžić i Frane Bokanović .
Prema službenoj verziji koja je tako zabilježena u mnogim hrvatskim medijima, grupa od 14 dobro opremljenih i naoružanih hrvatskih vojnika, okupila se u kući Tvrtka Pašalića u Vodicama i 30. srpnja 1991. krenula na benkovačko područje tada već pod okupacijom srpsko-crnogorske JNA i srpskog stanovništva, gdje su trebali odraditi par diverzija. No, već sutradan tj. upravo na današnji dan prije 27 godina, nadomak sela Miranje Donje upali su u zasjedu u kojoj je Barešić, kao vođa akcije ubijen, a u toj akciji smrtno su stradali i njegovi suborci Zdeslav Turić, Mile Pandžić i Frane Bokanović.
Točno na mjestu njihove pogibije podignuto je spomen obilježje.
Zdeslav Turić imao je tada svega 22 godine, prvi je dragovoljac Domovinskog rata iz Zagreba uopće koji je položio svoj mladi život u obrani Republike Hrvatske, a pokopan je uz sve vojne počasti na zagrebačkom groblju Mirogoj, gdje se danas nalazi i grob Mira Barešića.
Miro Barešić rođen je Šibeniku 10. rujna 1950., hrvatski je emigrant i revolucionar, heroj Domovinskog rata. Šira javnost upoznala ga je nakon što je u travnju 1971. godine u Švedskoj izvršio atentat na jugoslavenskog veleposlanika Vladimira Rolovića – pripadnika zloglasne UDBA-e.
Prošavši svojevrsnu emigrantsku epopeju – služenje doživotne kazne, oslobađanje nakon otmice zrakoplova, utočište u Paragvaju, službovanje u Washingtonu, CIA-ina otmica i izručenje natrag u Švedsku, štrajk glađu gotovo do smrti te, naposljetku, protjerivanje – Barešić se početkom srpnja 1991. vratio u domovinu.
U prilogu je jedna od rijetkih snimki Mira Barešića iz 1985. godine…
Na tragu ideje nacionalne pomirbe, odmah se, bez ikakve zadrške ili zazora spram bivših komunista u novoj vlasti, priključio hrvatskim postrojbama, no poginuo je već u prvoj akciji 31. srpnja pokraj Miranja Donjih, u zaleđu zavičajnih Pakoštana, široj okolici Biograda na Moru. S njim su istoga dana poginuli i njegovi suborci: Zdeslav Turić, Frane Bokanović i Mile Pandžić.
S obzirom da okolnosti njegove smrti nisu bile adekvatno profesionalno istražene, kao i na činjenicu da su u to vrijeme ključne pozicije u sigurnosno-obavještajnom aparatu držali njegovi dojučerašnji neprijatelji (Josip Manolić, Zdravko Mustač, Josip Perković…), u znatnome dijelu javnosti prevladava mišljenje da Barešićeva pogibija nije bila slučajna. Kao takva, i dandanas je ostala jedna od nerazjašnjenih misterija Domovinskoga rata.
U nedjelju navečer 31. srpnja, na godišnjicu pogibije prije dvije godine, hrvatski vitez Miro Barešić, politički emigrant i hrvatski branitelj, nakon trga, sportskog centra i malonogometnog turnira u rodnim Dragama pokraj Pakoštana dobio je na istoimenom trgu i velebni spomenik „Pogled na domovinu“.
Spomen obilježje sastoji se od kipa visokog 2,20 m s likom samog Mira Barešića i stupovima u pozadini koji simboliziraju još tri Mirova suborca koji su poginuli na istom području u zaleđu Biograda, a to su Milan Pandžić, Frane Bokanović i Zdeslav Turić. U svom ateljeu kod Velike Gorice izradio ga je akademski kipar Ivan Kujundžić Iko, koji je poznat kao tvorac monumentalnog spomenika dr. Franji Tuđmanu u Imotskom visokog tri metra.
