Foto:Nacional.hr
Budimir Lončar napunio je 100 godina. Rođen je 1. travnja 1924. godine u Preku na otoku Ugljanu. Karijeru koja je i danas tema brojnih rasprava i novinskih članaka je ostvario ponajviše u diplomaciji, koja je započela nakon Drugog svjetskog rata.
Lončar je sudjelovao u ratu nakon što se 1942. priključio Narodnooslobodilačkom pokretu te je dva puta ranjavan – ’43. na Ugljanu i ’45. na Dugom otoku. Neposredno nakon rata aktivan je u jugoslavenskim sigurnosnim i obavještajnim organizacijama, što je najkontroverzniji dio njegove biografije.
Jugoslavenski konzul i savjetnik misije pri Ujedinjenim narodima u New Yorku postao je 1950. godine. Bio je ambasador u Indoneziji, veleposlanik za SR Njemačku, a 1979. imenovan je veleposlanikom za Sjedinjene Američke Države. Svoja poznanstva i političke veze iskoristio je u lobiranju da Hrvatska 2008. pristupi Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, piše Index.
Lončar je bio posljednji ministar vanjskih poslova SFR Jugoslavije te posebni izaslanik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda za Pokret nesvrstanih. Zalagao se za približavanje Jugoslavije europskim integracijama. Bio je savjetnik za vanjsku politiku dvaju hrvatskih predsjednika – Stipe Mesića i Ive Josipovića.
Budimir Lončar nikada nije progovorio o svojoj ulozi i djelovanju u jugoslavenskoj tajnoj policiji, Odjeljenju za zaštitu naroda (Ozna), a nakon toga i u tajnoj službi Sekretarijata za vanjske poslove SFRJ? Podrijetlom je iz Preka na otoku Ugljanu gdje je rođen 1. travnja 1924.
Po završetku rata kao jedan od najpovjerljivijih i najpouzdanijih komunističkih kadrova u Zadru i okolici Budimir Lončar imenovan je načelnikom Okružnog odjeljenja zaštite naroda (Ozna), tajne komunističke policije, zadužene za istragu „narodnih neprijatelja“. Nekoliko dokumenata iz lipnja i srpnja 1945. dokazuju da je Lončar bio načelnik Ozne za zadarsko područje. U jednom od dokumenata od 5. 6. 1945., upućenom Okružnom NOO Zadar, navodi se da je Ozna preuzela od javnog tužitelja istragu protiv braće Tolja iz Zadra, koji su se bavili trgovinom. Ozna se zanimala za njihovu imovinu, novac i robu u magazinu. U jednom drugom dokumentu, od 5. 7. 1945., koji je također potpisao Budimir Lončar, Ante Veršić iz Ninskih Stanova upućuje se „na nadležni sudski postupak“.
Veršić je najprije kratko bio u partizanima, a potom u domobranima. Ozna je Veršića prokazala kao “ustašu“. Osuđen je na kaznu zatvora od sedam godina, uz prisilni rad. Njegov bat Šime Veršić prošao je gore, Udba ga je likvidirala 1972. Ive Veršić, sin Šime Veršića, za golgotu strica Ante i smrt oca Šime u medijima je optuživao Budimira Lončara čija uloga kao načelnika okružne Ozne nije do kraja ni istražena ni razjašnjena.
Na upit kako komentira preslike dokumenata koje je potpisao kao načelnik Ozne, Budimir Lončar u kratkom telefonskom razgovoru za Večernji list odgovara: „Sve su to falsifikati! Treba vidjeti dokumente, treba biti priseban i tako dalje. Poštujte moju situaciju, imaju dokumenti, živi svjedoci, oni koji su sa mnom radili. Sve su to falsifikati! Pustite me na miru, sad sam na sastanku, ne mogu prekidati“. I još jednom dodao da su sve to falsifikati! Dokumenti iz hrvatskih arhiva ga demantiraju, piše Ivica Radoš u Večernjem listu.
„Ako su ti dokumenti falsifikati, onda su oni falsificirali svoju stvarnost“, komentirao je doc. dr. sc. Zlatko Begonja s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, koji je 2007. doktorirao na temu „Političke prilike i sudski procesi u Zadru od 1944. do 1948.“ Lončar je u tajnim službama radio sve do 1949. Njega se dovodi u vezu otmice emigranta Drage Jileka u Rimu, profesora hrvatskoga jezika, koji je doveden 1949. u Beograd gdje je mučen i ubijen. Dovodi ga se i u kontekst žestokog obračuna s informbiroovcima itd.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, komunisti su „narodne neprijatelje“ u zaleđu Zadra i na otocima bacali u više od dvadeset jama za koje se zna, a najveća je ona u kojoj ne ostaju tragovi zločina – more. Komunisti su likvidirane „narodne neprijatelje“, koji su bacani u more potajice zvali „Podvodni bataljun“.
Svojedobno je i Pavle Kalinić potvrdio da je Lončar bio u preteči UDBA-e te da je nakon toga bio šef obavještajne agencije unutar ministarstva vanjskih poslova bivše države.
Franjo Tuđman nije imao dobro mišljenje o Budimiru Lončaru.
„Budimir Lončar kontinuirano zastupa politiku izjednačavanja agresora Srbije i JNA i napadnutu Republiku Hrvatsku. (…) Lončar je propustio izraziti lojalnost Republici Hrvatskoj, čime se stavio na stranu protivnika mirnog demokratskog i pravednog rješenja jugoslavenske političke krize“.
“Ovaj dio karijere Lončar je rijetko spominjao. Podatak nikada nije bio tajan, donosile su ga mnoge novine kada je Lončar imenovan saveznim sekretarom za inozemne poslove. Poslije raspada Jugoslavije mnogi su to spominjali”, piše Lončarov biograf Tvrtko Jakovina, prenosi Teleskop.hr.
Zanimljivo je da je Budimir Lončar jučer proslavio 100. rođendan, a da je njegov kolega Josip Manolić, koji je također radio za zloglasne jugoslavenske tajne službe, nedavno proslavio 104. rođendan.