Onoga tko bude glasao za širenje NATO-a proglasit ću izdajnikom!…
Teške riječi od Predsjednika Republike Hrvatske, ali ipak hrabre. Toliko hrabre i jake za Hrvate iz BIH, da bi se već u narednim godinama mogle pronaći i u školskim udžbenicima.
No, idemo ovo malo izanalizirati… Predsjednik Milanović je legitimni predsjednik svih Hrvata ma gdje da se oni nalaze. Odabran je većinskim glasovima Hrvata.
Znači, njega nisu birali drugi narodi niti je on nametnut. U legitimnom procesu on je odabran i kao takvog ga se mora i treba doživljavati i poštivati.
Ovih dana čitam razne uvrede na račun Milanovića radi njegovih direktnih, jasnih i neupakiranih riječi. Doista je Predsjednik s karakterom. Ne plaši se reći istinu, ma koliko god ona bila teška i neatraktivna.
Predbacuje mu se što je jedno vrijeme podržavao Sejdu Komšića. No, ja to pripisujem tadašnjem neznanju političke situacije u BiH. Od tada je Komšić promjenio dres, umjesto crvenih boja SDP-a, obukao je narančasti prsluk. Nazvao ga Demokratska Fronta, odabir boje je također zanimljiv, narančasta, nju nose zatvorenici i s njom se označava opasnost. Simbolično.
Nakon što je na prošlim izborima nametnut bošnjačkim glasovima da bude predstavnik Hrvata, sa poremećenim osmjehom na licu je rekao da vruću cijev mitraljeza okreće prema Mostaru, točnije, prema Hrvatima.
U njegovoj kampanji su sijevali transparenti gdje se Kolindi Grabar Kitarović prijeti silovanjem, a Draganu Čoviću se prijetilo nabijanjem na kolac.
Pravo otomanski, a nimalo građanski.
Nametanjem Komšića se ponižava apsolutno sve do jedan Hrvat i Hrvatica. Kosti naših očeva pod zemljom nemaju mira, sve ono što su oni krvlju branili i sačuvali danas nam se želi oteti.
Politika Andreja Plenkovića je mlaka, nema je. Važnija mu je Finska i Švedska nego njegov narod u BiH.
Što dalje o njemu reći? O njegovom ugledu je sve rečeno onomad 2017 godine kad ga je Juncker uštipnuo za pozadinu pred kamerama u Bruxellesu.
Možete li zamisliti da to netko pokuša učiniti Milanoviću?
-Ne mogu ni ja.
Vjerujem da Milanović nije sretan što mora posezati za “teškim naoružanjem” ali kao Hrvatica iz BiH koja pomno prati političku situaciju ga razumijem te shvaćam i podržavam.
Milanović udara jako, silovito i bez milosti. Kako drugačije kad se njegov narod želi zatrti u zemlji koju su svojom krvlju natopili i koju su stotinama godina čuvali.
-Ne treba mu ovo, kažu jedni. Svaka mu čast, kažu drugi!
-Žao mi je što nismo glasovali za njega kažu treći. Nikad više moga glasa kažu četvrti!
-Narkoman i mahniti kažu peti!
-Ja spadam u ove treće!
-Teške je riječi upućivao političkom Sarajevu, teške, ali istinite.
-Često se koristi i metaforama, ali svaka njegova izgovorena rečenica je brutalna istina!
Kako znam da je istina?
Pa nikad niti jedan demanti nije došao na njegovu adresu. Sve što imaju za reći jest u stilu Srba 90-ih “Pa ‘ko nas bre zavadi”
Ne štedi on nikoga, a i ne treba. Svakom po zasluzi.
Nije Hrvatska kao BiH umjetna tvorevina pa da predsjednik može biti bilo tko.
Ni od Bakira nema demantija, ni od Komšića. Ne brani se Bakir da nije iskonsko zlo, a ni Komšić da parazitira na imenu Hrvata u BiH.
Pa ni najpoznatiji fikus Džaferović ga nije demantirao u vezi uske povezanosti sa mudžahedinima.
Upravo je ovih dana Sakib Mahmuljin pravomoćno osuđen za brutalne ratne zločine mudžahedina nad Srbima u Vozući. Pa tako gledamo Bošnjačke izljeve nezadovoljstva, jer pobogu, kako će general armije bajne biti ratni zločinac?
Ne znam kako, ali nekako su im Hrvati krivi za tu presudu, iako Hrvati u tom slučaju, ni luk mirisali ni luk jeli.
No, o tome nekom drugom prilikom.
Čitam napade mudžahedinskih štovatelja na citirane izjave Predsjednika Milanovića, koje je prenio njegov glasnogovornik Nikola Jelić.
Čovjek im je kriv što radi svoj posao i što štiti interese zamislite, Hrvata u BiH.
Srami se Nikola, što si upućen u situaciju i ne može te se kupiti porcijom ćevapa.
-Miriše nam treći!
-Miriše nam Hrvatska Republika Herceg Bosna!
-Želimo je i trebamo!
-Ma moramo je imati!
Ovo što se promovira po bošnjačkim medijima kao građanska država je u stvari smokvin list za Muslimansku zemlju. Ne zaboravite, otac nacije Alija Izetbegović je idejni tvorac Islamske Deklaracije, a njegov sin je danas predsjednik najveće muslimanske stranke u BiH. Jabuka ne pada daleko od stabla.
Veliku granicu RH ima sa BiH, a ovdje vam je svakodnevnica slušati Allahu Ekber i Tekbir.
Na kraju balade dođoh do HDZ-a BiH.
-Nikada gospodo niste bili u jasnijoj poziciji, ovaj put nema suzdržanosti!
-Ovaj put je povijesni, ili će se viti, il’ nas neće biti!
-Pred vama je odluka, hoćete li ovaj put staviti nacionalni ili stranački interes ispred svog naroda. Narod vas stvara, ali narod vas i uništava!
Nametanje Komšića je stvorilo izjave Predsjednika Milanovića, ovaj put koji je pred vama niste sami odabrali, dobro su vam pomogli i Federalni partneri, jer da oni ne opstruiraju Izmjene Izbornog Zakona, ni vaše kolege u Hrvatskom Saboru ne bi imali ovaj nacionalno osvještenom Hrvatu tako lagan zadatak, ali stranački podobnim zastupnicima jako težak zadatak.
Naši životi su u vašim rukama, hoćete li biti upisani u povijest kao pobjednici ili izdajnici?
Sve je moguće!
-Milanović vam je opet primjer! Najtvrđa Hercegovina ga slavi jer govori istinu i stoji jasno uz nas!
-Crvenog SDP-ovca slavi Široki Brijeg i Grude!
-Pobjednike se ne smjenjuje, ali izdajnike se uklanja i ime im se nečasno spominje.
Stavite nacionalni interes ispred stranačkog, to je uradio Milanović. Probajte, nije teško. Pasja su usta, najgore je počet.
BiH je moja zemlja, u njoj mi leže kosti pradjedova! Ako je uvjet njezinog postojanja nestanak Hrvata, onda takva BiH ne treba ni postojati! Kuća bez domaćina ne može nikada biti dom!
Završit ću tekst koji u Hercegovini zadnjih dana čujem neobično često!
Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!