“Zeleni ugovori” dobro su poznati u svijetu branitelja. To su ugovori koji su početkom rata obećavali mnogo, a stoga su i masovno potpisivani. Ugovori koji su ispali vrlo sporni, a na kraju i lažni, obvezali su se (člankom 6) svakom aktivnom pripadniku profesionalne brigade isplaćivati 3,5 prosječenih plaća u hrvatskom gospodarstvu. Izuzev toga, ugovorom je zajamčeno stambeno zbrinjavanje svakog potpisnika ugovora, i to pet godina nakon borbenih aktivnosti. Međutim, ništa od toga…
Jedan obespravljeni i prevareni bivši pripadnik Tigrova niti nakon više od trideset godina, s time se ne miri. Svoju je priču podijelio s portalom Dnevno.hr:
“Izbacili su me kao klošara”
“Sve uvjete iz ugovora sam ja kao pripadnik OS RH i potpisnik profesionalnog ugovora ispunio. Republika Hrvatska je ta koja nije ispoštovala svoj dio ugovora. Ne samo da ga nije ispoštovala, nego mi nije niti dozvolila pristup informaciji! Prije dosta godina sam došao pitati zašto mi nije isplaćen puni iznos dohotka, nekakav ročnik mi uopće nije dao pristupiti, pa se pojavio dočasnik. On mi je rekao da su ‘zeleni ugovori’ ili kako ga mi vojnici među sobom zovemo ‘ugovori smrti’ proglašeni ništavnim, nakon čega sam izbačen iz MORH-a kao najobičniji klošar, a ne HRVI.”
Gruba procjena je, kaže, da je tako izigrano i prevareno oko 40 000 pripadnika gardijskih brigada.
Proglasili zastaru i onemogućili im tužbu
“Ako uzmemo da je gardist imao plaću od tadašnjih 2300 kn, a trebao je po ugovoru dobivati oko 9.560 kn mjesečno, onda je svaki gardist okraden za oko 75000 kn godišnje (bez kamata). To ukupno iznosi cca 3 milijarde kuna (bez kamata), a da stvar bude bolja onemogućili su nam čak i tužbu jer su retroaktivno proglasili zastaru nad tim potraživanjima. Želim da svi znaju kako je riječ o bezočnoj pljački pripadnika gardijskih brigada kojima je u profesionalnom ugovoru koji je u ime države potpisao ministar obrane (meni Gojko Šušak) zajamčeno da će država Hrvatska meni kao pripadniku 1. gardijske brigade Tigrovi dati plaću u visini od 3,5 prosjeka u privredi u RH, i da će mi kao pripadniku OS RH, 5 godina po prestanku borbenih djelovanja trajno riješiti stambeno pitanje. Lagali su i ja ću se s time jednom pomiriti, ali želim da se to zna.”
Zloupotreba “zelenog ugovora”, međutim, nije novost.
Još su morali platiti i sudske troškove
Pripadnici gardijskih brigada devedesetih godina su s državom potpisali “zelene ugovore” (koji su tako nazvani zbog boje papira), a u kojima im je obećano sve i svašta. Uglavnom su potpisivanim 1991. i 1992. prije odlaska na terene, a svoj primjerak koji gotovo nitko nema, jer ga većinom nisu niti dobili. Nakon određenog vremena sudovi i sam Ustavni sud zajedno s Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, zaključili su kako su ovi ugovori nevažeći, s obrazloženjem da nisu u skladu s tzv. Odlukom predsjednika RH iz 1995. godine koja, kažu vojnici, nikada nije objavljena u Narodnim novinama. Više od 2.000 branitelja podnijelo je tužbu protiv države Hrvatske zbog nepoštivanja ugovora. A onda je uslijedio šok iz Strasbourga – tužbe su odbijene, a braniteljima su na naplatu počeli stizati sudski troškovi.
“Ugovori su tražili svašta. Potpisati takav ugovor bilo je kao servirati svoj život na pladnju. Jedna stavka ugovora je bila ratovati gdje god Hrvatska bude imala svoje interese, dakle i van svojih granica. Ginuli smo, ranjavani, oboljeli, ali smo ispunili svoju ugovornu obvezu. Hrvatska nije.”