Je li Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta iznad zakona I Ustava?…STRUKA šumom,KURIKUL drumom ili Kud plovi ovaj brod kurikulne reforme?
U očekivanju Godota kurikulne reforme
Nalazimo se u napetom iščekivanju odgođenog izbora voditelja nove Ekspertne skupine za provođenje kurikula. Za tu je funkciju prema pisanju medija između pet kandidata najbolje ocijenjen tajnik MZOS-a Matko Glunčić, ali je njegov izbor ministrica Divjak javno odbila ne želeći ga vidjeti na tom zadatku zbog njegovih ranijih kritika predloženog eksperimentalnog programa. Naime, njegov kritički komentar odnosio se na nedovoljnu pripremljenost brzinskog uvođenja eksperimentalnog programa u hrvatske škole.
Podsjetimo se da se već mjesecima rasteže priča o Posebnom stručnom povjerenstvu za kurikul, no za to vrijeme, bez zakonske utemeljenosti ministrica Blaženka Divjak nastavlja sama posao oko uvođenja reforme pozivom bivšim članovima radnih skupina da nastave rad, uvođenjem novog predmeta – informatike, i to bez pravog dijaloga i suglasja, bez ispravnog zakonskog utemeljenja, bez dostatno pripremljenog stručnog kadra , bez naglaska na odgojnu dimenziju s obzirom na poplavu ovisnosti o računalima i mobitelima te na najnovije znanstvene dokaze o tzv. digitalnoj demenciji, pa i uz brojne optužbe o korupcijskim elementima povezanim s nabavkom uređaja za tu svrhu u hrvatske škole.
Jokićev Kurikul ide dalje, bez obzira na kaos i apsurde
Što su i kako radili oni koji su se iz Jokićevih radnih skupina odazvali (iako im je službeno već davno završio mandat) i koji su to, javnost ne zna, kao što se ne zna ni tko su recenzenti nekih recenzija ni identitet onih koji su nakon pristiglih recenzija kurikule „mijenjali, usklađivali i popravljali“, ni što su promijenili, ali ni to jesu li ispoštovali zahtjeve recenzenata. Usprkos svemu tome, davno su već počele aktivnosti vezane za eksperimentalno uvođenje kurikula u osnovne i srednje škole RH, s čime bi se trebalo krenuti sljedeće školske godine. Izabrane su i škole, iako još temeljne stvari s kurikulom nisu riješene niti su svi kurikuli dobili pozitivnu recenziju znanstvenih autoriteta. Očito se ministrici iz nekog razloga jako žurilo pa se u postupanju s dokumentima, a i s drugim sastavnicama toga procesa uvođenja reforme nije držalo do zakona i propisa, a kamo li do toga što zainteresirana javnost u demokratskom društvu ima pravo znati.
Kurikul, koji ide dalje, napravila je ekipa Borisa Jokića i preživio je unatoč promjeni vlada, ministara, voditelja, unatoč kontinuiranom i argumentiranom osporavanju velikog dijela zainteresirane javnosti i struke, koju se bezobrazno ignoriralo, a uz pomoć političkih i medijskih pritisaka, blokada, spinova i pokvarenih igara.
Da samo podsjetimo: izbor je Borisa Jokića i Ekspertne skupine te članova radnih skupina bio netransparentno odrađen uz kršenje zakona određenih za utemeljenje kurikula, uz izbjegavanje eminentnih stručnjaka svih struka, kritiziran argumentirano na stručnoj i javnoj raspravi zbog nepostojanja analize stanja, odakle bi se logično trebalo krenuti, zbog modela (koji je isproban i odbačen u SAD-u i Njemačkoj), zbog obrazaca s ishodima koji su za sve predmete isti, iako su predmeti u svojoj biti različiti i traže različite pristupe, zbog opterećenja, umjesto najavljenog rasterećenja učenika (uvedeni međupredmetni programi) , zbog neriješene satnice, zbog nepripremljenih nastavnika i nastavničkih fakulteta, zbog potpune ignorancije svega onoga što je do tada napravljeno u okviru Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda, zbog svjetonazorskih i manipulativnih elemenata koji ne priliče javnom obrazovanju, zbog pedofilskih scena u lektiri i još niza drugih razloga. Osobito su osporavani na stručnoj razini kurikuli nastavnih predmeta Hrvatskog jezika i Povijesti. Sramotno su zanemareni stručnjaci i autoriteti pojedinih znanstvenih područja, utemeljene kritike i prijedlozi, argumenti i dokazi u javnoj i stručnoj raspravi. Potpuno su izbjegavane i prešućivane 3 knjige koje je pripremio i izdao akademik Vladimir Paar u okviru Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvao HAZU-a, a koje su sačinjene od pristiglih recenzija na kurikul, od analize stanja, prijedloga srednjoeuropskog modela kao u svjetskim razmjerima najboljega i nama najbližega te najkorisnijega s obzirom na geopolitički položaj te od kritika predloženog modela koji se u svijetu već pokazao neuspješnim pa je napušten kao i od utemeljenih stručnih prigovora i prijedloga.
Gdje smo trenutno?
U ovom tekstu osvrnut ćemo se samo na neke izdvojene probleme, koji sami za sebe govore o alarmantnosti situacije s obzirom na odnos prema odgoju i obrazovanju kao bitnom čimbeniku jednog društva i države, o ozbiljnosti cjelokupnog stanja u području odgoja i obrazovanja, o trulosti u institucionalnom vođenju ovoga resora, o manipulacijama s predloženim kurikul om i o apsurdnosti njegova agresivnog guranja.
Cjelovit bi pregled zahtijevao puno više vremena i prostora, a isto tako, pozornost zavrjeđuju prikazi kurikula svih predmeta ili barem onih značajnih za izgrađivanje identiteta i vrijednosti. Ovdje ćemo se samo dotaknuti dvaju najvažnijih: hrvatskoga jezika i povijesti.
Poziv školama za prijavljivanje u eksperimentalni program bio je upućen 16. veljače 2018., a krajnji rok za podnošenje zahtjeva uz koji se trebala priložiti potrebna dokumentacija bio je 15. ožujka 2018.
5.ožujka 2018. Ministarstvo je objavilo Javni poziv za dostavu eksperimentalnih udžbenika i eksperimentalnih nastavnih sredstava za provedbu eksperimentalnoga programa „Škola za život“, prije nego su pribavljene sve recenzije, a onda je 30.ožujka objavilo dopunu. Rok je za predaju određen do 1. svibnja 2018.
To je nelogično i zbunjujuće za one koji su se pozivu odazvali. Javilo se pitanje koje je trebalo biti riješeno davno prije poziva za dostavu eksperimentalnih udžbenika: Po kojim kurikulumima treba pripremiti Eksperimentalne nastavne materijale? To je kao da investitor raspiše natječaj za izvođače građevinskih radova bez potrebne dokumentacije, plana troškovnika, građevinske dozvole, s više idejnih rješenja i nacrta.
Evo kako je Ministarstvo na to pitanje odgovorilo na svojim stranicama:
Na mrežnim stranicama Ministarstva dostupni su dokumenti usuglašeni nakon javne rasprave i u obliku koji je poslan na recenziju. Objavljene su pristigle recenzije, kao i prilagođeni kurikulumi, ako je recenzija tražila njihovu doradu. Još nisu pristigle sve recenzije. Sve do sada pristigle recenzije, kao i nove inačice kurikuluma dostupne su na mrežnim stranicama Ministarstva kako je navedeno u pozivu. Ako će recenzije koje će pristizati nakon otvaranja Javnog poziva tražiti doradu kurikuluma, ne očekuje se od nakladnika da Eksperimentalni materijali prilagođavaju novim inačicama. Prilagodbu nastavnog procesa u tom slučaju odradit će Ministarstvo kroz intenzivnu podršku učiteljima i nastavnicima na koje se značajnije promjene kurikuluma odnose.
Je li Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta iznad zakona I Ustava?
Priča je s recenzijama tragikomična. Neozbiljnost, kaotičnost i proizvoljnost njezina su obilježja. Jednom riječju: improvizacija.
Nemože se reći po kojim su kriterijima i od koga tražene recenzije. Dvije su od HAZU-a: za hrvatski jezik i povijest, i uz to za povijest još navodno iz Njemačke, ali odakle je zbilja, ne može se sa sigurnošću znati jer je recenzija bez potpisa autora i bez naziva institucije. Neke su stigle iz više zemalja. Primjerice, kurikul informatike ima tri recenzije: iz Estonije, Austrije te navodno iz Ujedinjenog Kraljevstva (nepotpisana).
Za kurikul matematike postoje dvije recenzije iz iste zemlje – Slovenije. Neke su recenzije potpisane imenom autora i institucije u kojoj radi (npr. informatika – austrijska recenzija ima oba podatke, neke nepotpisane (za francuski jezik, tehničku kulturu, tjelesnu kulturu, dijelom informatiku) i ne zna se tko stoji iza njih. Većina ima isti obrazac ( pitanja na koja se treba odgovoriti), dok su iz informatike i glazbenog u obliku komentara, odnosno osvrta, uz to glazbeni donosi komparaciju hrvatskog i finskog kurikula. Dalje, recenzija HAZU-a za hrvatski jezik u naslovu na stranici s predmetnim kurikulima ispod predmetnog kurikula ima naziv institucije iz koje dolazi, za povijest piše samo Recenzija predmetnog kurikuluma povijesti. U nekima nalazimo dva jezika: pitanja na engleskom (kod svih osim za hrvatski jezik i povijest) , odgovori na engleskom (kod većine), a na slovenskom recenzije slovenskih autora (matematika, tjelesni, geografija). Osim recenzije za predmet Hrvatski jezik i povijest, koje su pisane hrvatskim jezikom, jedino su odgovori recenzije za francuski jezik pisani na hrvatskom.
Nije li u Hrvatskoj Ustavom propisana službena uporaba hrvatskoga jezika (Čl. 12 i nisu li rcenzije službeni dokumenti? I kako to da se baš Ministarstvo obrazovanja našlo kršiti tu odredbu?
Zar je problem prevesti te dokumente u hrvatske inačice? Ili Ustav za Ministarstvo obrazovanja nije bitan?
Bit će da je tu prisutan dublji problem. Ne samo nemar, nego bahati bezobrazluk i samovolja, a možda i nešto više – neprijateljstvo prema hrvatskom jeziku. To se može zaključiti iz namjernog opstruiranja uvjeta i zahtjeva koje su akademici postavili u svojoj recenziji i čije su ispunjenje zadali kao uvjet za pozitivnu ocjenu kurikula Hrvatskoga jezika.
Kurikul Hrvatskoga jezika – pozitivno ocijenjem? NE!!!
Iako se ministrica Divjak javno pohvalaila poztivnom ocjenom kurikula hrvatskoga jezika od strane HAZU-a, akademici su je demantirali (Školske novine, 20. 2. 2018., HAZU ipak nije dao pozitivno mišljenje; Kurikulum hrvatskoga jezika nedovoljno dobar za uvođenje u škole)
Dakle, u zaključku Recenzije HAZU-a za predmet Hrvatski jezik stoji:
Da bi se ova recenzija mogla smatrati pozitivnom, autori kurikula moraju ga ispraviti i dopuniti na sljedeći način:
Ispod nje se izričito navodi ono što se traži.
Pod točkom 3. čitamo
Umjesto termina „kurikulum“ koji nije tvoren u skladu s pravilima o prilagodbi latinskih riječi hrvatskomu standarnom jeziku, u lektoriranoj i recenziranoj verziji kurikulnih dokumenata treba sustavno i dosljedno koristiti termin „kurikul“.
Kako se u varijanti kurikula za Hrvatski jezik nastaloj nakon recenzije ( veljača 2018.) nije uvažio ovaj uvjet, nego se i dalje kočoperi hrvatskom jeziku neprilagođeni naziv KURIKULUM, držimo da ni HAZU ni Ministarstvo nemaju pravo držati da je recenzija HAZU-a za predmet Hrvatski jezik pozitivna i da se s takvom varijantom može ići u eksperimentalnu provedbu.
Smatramo da akademici imaju pravo i dužnost reagirati na ovo tražeći ispunjavanje svih zadanih uvjeta. U protivnom će njihova recenzija biti pokriće onima koji reformom upravljaju (a koje simbolično i stvarno predstavlja ministrica Divjak) da čine što im je po volji računajući da su formu zadovoljili (dobili recenziju HAZU!), a za sadržaj će se sami dalje brinuti po svom nahođenju i svojim ciljevima?
Uz gore navedeno, brine da u recenziji akademika, nema niti jedne primjedbe na sadržaj pojedinih predloženih djela s popisa lektire, a kojia prikazuju razne izopačenosti, osobito seksualne, i među njima, pedofilske scene, iz kojih smo citate objavili na našem portalu. Takve su scene protivne zakonu i odgojnoj dimenziji škole.
Možemo razumjeti da akademici nisu sve naslove čitali pa da im je svojevrsnom manipulacijom ovo podmetnuto, ali ne možemo ih opravdati da o tome javno ne progovaraju nakon što su udruge za zaštitu djece od pedofilije na konferenciji za medije prije nekoliko dana zatražile da se takva djela izbace iz kurikula, tim više što se kroz zdravstveni odgoj očito po planu vladara iz sjene gura pedofilija, o čemu je takođet bilo riječi na toj konferenciji. Što se to događa s nama, s našom Domovinom? S uvaženim akademicima i intelektualcima? Zar smo kao društvo postali imuni na nemoral i na kriminalna djela? Zar smo došli dotle da nam se nemoral i nastranost , kažnjivi ćini zakonski nameću i pod krinkom umjetnosti nude maloljetnicima u školama , a da se svi u Hrvatskoj, pogotovo intelektualna, kulturna, znanstvena i umjetnička elita prave da ne vide i ne čuju. Zar smo toliko bolesno društvo da nemamo osjećaja za vlastitu djecu i vlastitu budućnost? Jesmo li postali kao putnici na Titanicu?
Ne probudimo li se, skupo će nas stajati naše sebičnosti! To pokazuje sudbina toga broda kao i cijela povijest!
Kurikul Povijesti bez povijesti
Kad je u pitanju kurikul povijesti, ostaje zapitati se kako bi mogli zainteresirani izdavači napraviti udžbenik i nastavna sredstva ako akademici ne mogu vidjeti sadržaja i ishoda u kurikulu povijesti. Narodski rečeno, ako je kurikul povijesti mačak u vreći.
To, grubim riječima rečeno, iščitavamo u finom izričaju zaključnog stava na kraju recenzije koju je u ime Povjerenstva za recenziju predmetnog kurikula povijesti potpisao akademik Tomislav Raukar, odakle izdvajamo sljedeće rečenice:
Ipak dokument u ovom obliku nije dovoljno konkretan i nedostaju mu razrade potrebne nastavnicima kako bi se uopće mogao upotrijebiti u praksi, a što se posebno odnosi na određenje nastavnih sadržaja i ishoda učenja radi postizanja općih ciljeva nastave povijesti. One ne mogu ovisiti o nekom budućem dokumentu koji se tek treba sastaviti jer se ocjena temelji isključivo na dokumentu kako nam je povjeren na recenziju. Također bilo bi potrebno uspostaviti bolji omjer između općenitih ideja (kojima dokument obiluje ) i njihove primjene na sferu same povijesti (koja je u njemu spomenuta samo izuzetno). U ovom obliku , kurikul se u potpunosti oslanja na individualne napore nastavnika ne pružajući im za taj zadatak niti dovoljno jasne smjernice niti jamči postojanje (barem je ne definira) instrumentalne i materijalne podrške (postojanje udžbenika i drugih popratnih nastavnih materijala nužnih za organizaciju nastave). Budući da je povijest predmet koji se prvenstveno bavi razvojem ljudskog društva, njezino poučavanje ujedno je temelj i za skladan razvoj samog društva i njegovih civilnih i ljudskih vrijednosti (čega su i sastavljači samog dokumenta svjesni i žele doprinijeti njihovom jačanju), ali je za to potrebno ipak postići i određenu razinu konsenzusa i jedinstvenosti programa, što trenutni program zapravo ne omogućava.
Ako nema konsenzusa i jedinstvenosti programa u predmetu povijesti, koji je ujedno temelj i za skladan razvoj samog društva i njegovih civilnih i ljudskih vrijednosti, kako možemo bilo što graditi za budućnost, pa i kurikul i obrazovanje?
ZAKLJUČAK
Kako se može ići u pripreme eksperimentalnog programa ako HAZU, najviša hrvatska znanstvena i umjetnička institucija, od koje se tražilo recenzije, nije dala pozitivnu ocjenu za kurikul povijesti, odnosno ako se ni nakon „ispravaka i usklađivanja“ prema recenziji HAZU nije ispravilo ono što je Povjerenstvo tražilo da bi se recenzija za hrvatski jezik mogla smatrati pozitivnom?
Ili se računa na iscrpljenost, umor i gubitak volje onih koji iščitavaju i uspoređuju silnu množinu stranica i dokumenata kako bi vidjeli jesu li neke stvarii promijenjene boreći se često samo s copy paste tehnikom bespotrebno umnoženih istih ili sličnih varijanti teksta, ili s promjenom fontova, broja stranica, redoslijedom rečenica ili izgledom tablica, koje prividno umanjuju ili povećavaju broj stranica, s vrlo malo stvarnih promjena.
Dokaz je to da tajnik MZOS-a Matko Glunčić ima pravo kad kritizira nepripremljeno brzinsko uvođenje eksperimentalnog programa i da zato nije po volji ministrici Divjak.
Ako se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta ne drži zakona i pravila, uredbaba i propisa, kako može tražiti da se netko drži njihovih zakona, pravila, uredbaba i propisa?
I kakav to odgoj svojim primjerom ministrica Divjak nudi učenicima svojim djelovanjem i svojim javnim istupima kad s druge strane ne brine o zakonskom funkcioniranju ustanove kojoj je na čelu i kad se usuđuje omalovažavati javnost, znanstvene i stručne autoritete?