Ono što su mnogi odavno znali, pa i ja kao autor ovog teksta potvrdilo se danas na dočeku naših srebrnih rukometaša u Zagrebu na trgu Bana Josipa Jelačića.
Marko Perković Thompson je najveći živući glazbenik u RH kojemu nitko ne može dodati vode.
Cijeli doček rukometaša je bio nabijen emocijama, gdje su padale suze radosnice nekima svo vrijeme njihovog dočeka, a poglavito kada je putnički zrakoplov naših rukometaša ka sretnom slijetanju u zagrebačku zračnu luku ispratilo nekoliko borbenih zrakoplova Rafali, pa sve do njihovog izlaska iz zrakoplova, kao i cijelim putem prema njihovom odredištu na Trgu bana Josipa Jelačića na kojemu se skupilo više desetina tisuća Hrvata, ogrnutih hrvatskim zastavama i svim drugim obilježjima u šahovnicama.
Prije dolaska naših rukometaša na pozornici su se smjenjivale glazbene grupe počev od Daleke obale, Zaprešić Boysa pa do Prljavog kazališta Jasenka Houre i Mladena Bodaleca, koji su svojim pjesmama a poglavito Pismom majci(Ruža Hrvatska), doveli do usijanja prisutne gledatelje.
Nakon predstavljanja naših rukometaša i njihovih kratkih izjava Trg bana Josipa Jelačića je eksplodirao u ekstazi i domoljubnom hrvatskom naboju kada se na binu popeo Marko Perković Thompson koji je svoj nastup započeo neslužbenom himnom hrvatskih rukometaša“Ako ne znaš što je bilo“koja je meni kao autoru ovog teksta natjerala suze na oči i ne samo meni.
Uz mnoštvo baklji i bengalki svi su u jedan glas pjevali tu pjesmu, a zanimljivo je bilo zamijetiti kako svi naši rukometaši znaju svaku riječ te pjesme ali i svih drugih Thompsonovih pjesama koje je izveo, kao što su Geni kameni, Lijepa li si, da bi po nagovoru naših rukometaša izveo bis pjesme Ako ne znaš što je bilo.
Dok je Thompson izvodio svoje pjesme u glavi mene kao autora vrtjele su se slike tog istog Trga bana Josipa Jelačića u vremenu ranih devedesetih na kojem je prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u početku stvaranja samostalne i suverene RH držao svoje govore, dočeka naših heroja,oslobođenih generala iz Haškog pritvora, Gotovine, Markača i Čermaka,dočeka naših zlatnih olimpijaca u mnogim športovima, kada su Hrvati također slavili svoje junake, ova današnja slika iz Zagreba je po meni nadjačala sve druge dočeke jer su Hrvati neko vrijeme ostali gladni i žedni ne toliko uspjeha hrvatskih športaša koliko onog svekolikog zajedništva protkanog domoljubljem, vjerom, zajedništvom, ljubavlju kojeg su im danas donijeli u Zagreb naši rukometaši a ništa od toga ne bi bilo da oni nisu protkani dahom vjere u Boga tražili i dobili Marka Perkovića Thompsona kao simbola te vjere, domoljublja, zajedništva, istinskog zanosa i ljubavi za kojim hrvatski narod u globalu i pojedinačno čezne stoljećima.
Svaka čast svim glazbenicima koje Hrvatska ima u svim žanrovima ali nitko ama baš nitko se s Thompsonom ne može mjeriti ni u čemu a znate li zašto:
.Upravo zbog toga što on u jednome objedinjuje istinske Branitelje, istinske vjernike, istinske domoljube, nezaposlene, umirovljenike, invalide, socijalno ugrožene osobe, sve Hrvate kojima je Hrvatska u srcu a ne u džepu.
Marko Perković Thompson koji je i sam istinski Branitelj, glazbena veličina koja traje, sjaje i ne prestaje se gasiti nikada jer ono što pjeva Thompson nisu obične riječi teksta već Riječi istine koje gore a nikada ne sagorijevaju.
Konačno svi su se mogli uvjeriti u istinitost ovih mojih riječi danas od onog trenutka kada se Thompson popeo na pozornicu u trenutku zalaska sunca pa sve do trenutka kad je nastupila noć a da nitko od nas to nije zamijetio jer smo bili okupirani emocijama koje su obuzele svaki dio našeg bića prikovanog za TV ekrane ili pak one koji su uživo svjedočili njegovom nastupu.
Svi oni koji su danas proveli vrijeme dočekujući naše rukometaše a poglavito slušajući Marka Perkovića Thompsona bili su zapravo privilegirani u odnosu na one koji su nekim slučajem propustili ovaj veličanstveni događaj na trgu Josipa Bana Jelačića.
Nikada nisam bio čovjek koji bi se naslađivao nečijom mukom i porazom ali danas prvi put nakon dugo vremena, uživam u tome što neki pate jer su bili svjedoci htjeli ne htjeli priznati toga kako su doživjeli poraz koji će ih pratiti cijelog njihovog uzaludnog života u kojemu su pokušavali naći mane i grijehe Marka Perkovića Thompsona koji zapravo nema grijeha zbog kojih bi u tolikoj mjeri doživljavao uvrede, laži, napade, opstrukcije, zabrane, diskreditaciju, stigmatizaciju, ponižavanja, vrijeđanja od onih koji slobodnu i suverenu RH nikada nisu željeli premda jako dobro žive do nje.
A napadali su ga i vrijeđali upravo iz razloga što su se davno udaljili od Boga i Njegovih zakona u kojima leže odgovori na sva pitanja koja muče čovjeka a koje odgovore je svima nama na pladnju ponudio upravo Marko Perković Thompson kao glasnogovornik te Božje Riječi i Njegovih zakona kroz svoje pjesme.
Thompson koji je danas na Trgu bana Josipa Jelačića svojim pjesmama i nastupom potvrdio upravo to zašto ga Hrvati toliko vole i obožavaju.
Stoga neka pati koga smeta, Marko Perković Thompson je hrvatski prvak svijeta, dok ćemo se mi koji ga obožavamo još dugo vremena naslađivati emocijama koje su se urezale u našu dušu njegovim današnjim nastupom u Zagrebu.
Vlado Marušić/Braniteljski portal.ba/Foto: Braniteljski portal.ba