U Nemetinu je 14. kolovoza 1992. izvršena najveća razmjena ratnih zarobljenika, po principu svi za sve.
Toga dana iz srbijanskih logora u slobodnu Hrvatsku na slobodu je pušteno 714 logoraša, od kojih su mnogi i po punih devet mjeseci proveli po raznim zatvorima na području Srbije.
Prema dosadašnjim podacima u logorima je ubijeno preko tri stotine logoraša. Zabrinjavajući je podatak da je nakon puštanja na slobodu, od posljedica batinanja i svega proživljenoga, više od pet stotina bivših logoraša preminulo od raznih bolesti.
Mnogi su na žalost počinili i samoubojstvo.
No, Bogu hvala ipak su nam se vratili.
Kako sam gore napisala, preko pet stotina njih, više nije među nama…Tako nije ni moj suprug, otac dvoje djece…
Mnogi od nas vodimo sudske bitke kako bi dokazali da je njihova smrt posljedica stravičnih tortura proživljenih po logorima smrti…
Niti jedna vlast nije se pozabavila tim pitanjima. ZAŠTO?
Mnogi od nas ne postojimo niti kao statistički podatak.
Mnogi od nas oboljevaju, a u npr. Onkološkom upitniku još uvijek ne postoji rubrika u kojoj piše da je branitelj logoraš,a nema niti rubrike član obitelji hrvatskog branitelja!!! Iz iskustva…
Dragi moji heroji, želim vam sretan rođendan i hvala vam od srca što ste izdržali pakao kojeg samo poremećena zvijer može priuštiti ljudskom biću.
Ponosna sam što vas poznajem i što smo bez obzira na sve političke igre i smicalice, mi ostali jedna velika, ponosna obitelj. Bog vas blagoslovio, a onima koji više nisu sa nama svjetlost vječna neka svijetli do kraja postojanja.