Povodom blagdana sv. Leopolda Bogdana Mandića, Gradski kotar Sirobuja slavi svoj dan. U 12 sati ispred ploče mladog poginulog hrvatskog branitelja Luke Vranješa, koji je život dao s nepunih 19 godina, počeo je službeni dio obilježavanja molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća.
– Ovo je hvalevrijedna inicijativa. Postavljamo spomen-obilježja murale da to bude na mjestu gdje će naša djeca učiti i da nikad neće zaboraviti naše heroje i slobodu koju mi danas uživamo. Hvala našem gradskom kotaru i svim našim herojima koji su utkali svoje živote i koji su dali najviše što su mogli dati i neka im je vječna slava i hvala, a nas sve skupa neka prati zagovor današnjeg dana sv. Leopolda Mandića – poručio je prisutnima satnik 4. gardijske brigade Miljenko Modrić Miki.
Okupljenima se obratio i Hrvoje Balić, zahvalivši Luki i njegovim suborcima na sigurnom i bezbrižnom djetinjstvu.
– Okupili smo se danas na ovome mjestu kako bismo odali počast poginulome hrvatskome branitelju, Luki Vranješu. Mladiću i našem susjedu, strastvenom navijaču Hajduka koji je kao osamnaestgodišnjak hrabro i nesebično stao u obranu Hrvatske.
Nije imao ni 19 godina kada je položio svoj mladi život na Oltar domovine.
Toga dana, kada je Luka poginuo, još nisam imao ni dvije godine. Djetinjstvo mojih prijatelja I mene, bilo je radosno i bezbrižno zahvaljujući Luki i svim hrvatskim braniteljima.
Na ovome igralištu ispred nas, koje nosi Lukino ime, nove generacije odrastaju u igri i sreći i ne razmišljajući više kolika je žrtva podnesena za sve to. I baš zato, ove riječi na spomen ploči: “Ako vam je težak stijeg čestitosti, utaknite ga u zemlju gdje počivaju naše kosti – mi ćemo ga držati” – podsjetnik su svima nama kako ne smijemo zaboraviti žrtve onih koji su svoje živote utkali u našu slobodu,donosi dalmacijadanas.
Mate i Mirjana, hvala vam na Luki. Luka, hvala ti na svemu. Uvijek ćemo pamtiti što si učinio za nas. Neka ti je vječna slava i hvala – rekao je Balić. Roditelji pokojnog Luke s ponosom su slušali ove govore, a majka Mirjana na spomen svog pokojnog sina nije mogla ne zaplakati…
D.K.