Srijeda, 12. studenoga 2025.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

Nikad neću zaboravit jedini trenutak, kad sam u paklu Vukovara bio pijan… Žac je taj dan imao rođendan. Odjednom je uslijedila kanonada granata…

”Nikad neću zaboravit jedini trenutak, kad sam u paklu Vukovara bio pijan . Žac je taj dan imao rođendan, odlučilo se proslaviti, čija ideja, nemam pojma . Sjeli smo u auto i krenuli po alkohol, netko je rekao kako zna gdje ga ima. Abel, Viki, Tonči, Senzen i ja, krenuli smo prema odredištu, a četnici su se odlučili na napad. Artiljerija je počela prva naravno, a kanonada nas je zatekla u autu . Jedna granata pala je ispred, a druga iza auta , svi smo ostali čitavi, ali bilo je pitanje kuda ići – naprijed ili nazad. U međuvremenu granate su padale posvuda.
Neki „čedo“ je točno po cesti sipao granate, kao da je znao da smo na njoj , vjerovatno je čuo auto. Uspjeli smo se maknuti s ceste neozljeđeni , auto je dobio malo gelera, ali bio je u voznom stanju. Kad se smirilo, „naoružani“ alkoholnim pićima, krenuli smo u „bazu“ te se propisno napili. Nisam vičan alkoholu, pa nisam ni mogao imati „kondicije“ u tome, tako da me brzo svladalo . Ujutro sam se čudio sam sebi, kako sam si dopustio taj „luksuz“ da budem „izbačen“ iz stroja alkoholom , srećom, nije bilo pješačkog napada navečer, pa je dobro prošlo. Međutim, možda je to bilo i dobro, da se malo opustimo, koliko je to bilo moguće, da bar na neko vrijeme „zaboravimo“ gdje smo. To mi je bio jedini put u Vukovaru da sam se napio, na Žacov rođendan.
Žac i nas nekoliko propisno smo „zalili“ i rođenje sina mu Atile, kasnije u Zagrebu.

Sa Žacom sam bio pijan i kad je umirao, razdirao ga je rak, 2005. je umro u Vukovaru. Nije želio umrijeti u bolnici, već kod kuće, sa svojom obitelji . Došao sam kod njega i pili smo, bio je svjestan da neće dugo poživjeti. Pili smo, a suze su mi stalno bile u očima. Sjećali smo se ratnih dana, prošli smo to , preživjeli bojišta, a sad je Žac umirao od bolesti. Strašno. Bio je odličan bojovnik, nije imao straha, barem ga je odlično kontrolirao, bio mi je uvijek na pomoći, uvijek pouzdan, Hrvatina. Željko Špiljar – Žac…”.

Na današnji dan je rođen Željko Špiljar ”Žac”. Laka ti Hrvatska gruda prijatelju…napisao je još 2013 godine na facebooku Damir Markuš.

G.S.

Najnovije

“Dosta je šutnje i lažnih konstrukcija” – otvoreno pismo braniteljskih udruga Splita i županije državnom vrhu

Koordinacija braniteljskih udruga Grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije uputili su  otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora, predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, županu Splitsko-dalmatinske...

‘Šušak nam je tada rekao da napad počinje i da je to odlučujuća bitka’

"Prema mojim bilješkama, Šušak nam je tada rekao da napad počinje 25. srpnja 1995. u 5 sati, da mora biti uspješan i da svaki...

Povijesni iskorak prema istini o komunističkim zločinima

Piše: glavni urednik Vlado Kolak Predsjednik Domovinskoga pokreta Ivan Penava, kako sada stvari stoje, neće ići u Vladu, već će ostati potpredsjednik Hrvatskog sabora i...

Početak kraja Ivana Vukadina: Lokalna moć, nacionalna šteta

Ambicija lokalnog političara iz HBŽ-a sve jasnije prelazi crtu: od suradnje s bošnjačkim strankama, preko šutnje o politički motiviranim donacijama, do relativizacije jezika i...

Pozivamo Vas na predstavljanje projekta: GODINA VELIKIH JUBILEJA 13.6.2025. (na Antunovo) u 20 sati u hotelu Phenix u Sesvetama

Piše: glavni urednik Vlado Kolak Prezentacija projekta CROATON 1100, -nacrta , murala i monumentalnog spomenika u HB ! - Izložba slika likovnog ciklusa POVIJEST HRVATA -...