Foto:Wikipedia
Libijski vladar Muammar al-Gaddafi Europi je predvidio upravo ono što se odavno dogodilo.
Gaddafi je davno predvidio val useljavanja iz Afrike i sveti rat na europskom tlu. A on se još 2009. obračunao s UN-om “skandaloznim govorom” koji je aktualan i danas. Vjerojatno je zato morao biti uklonjen. Zaboravljena i tajnovita povijest koja ne samo da se ostvarila, već određuje sadašnjost i mračnu budućnost…
Jedan od najvećih i najpronicljivijih svjetskih tumača bio je njemačko-francuski novinar, pisac publicistike i publicist Peter Scholl-Latour, koji je preminuo u kolovozu 2014. Njegov glas razuma nedostaje, posebno u ovim vremenima, koja su zasjenjena međunarodnim krizama, ratovima i državnim regulacijama protiv građana, piše Epoha.
Osim toga, uglavnom se suprotstavljao mainstreamu i ponekad razornoj zapadnoj politici. Zato bi Scholl-Latourova stalna potraga za istinom opet bila prikladna. Srećom, ostavio je nasljeđe – u obliku svojih riječi, svojih knjiga, u kojima je držao ogledalo ispred lica navodno “dobrih momaka” kako bi pokazao da su samo licemjerne maske.
Gadafijeva proročanstva koja su se obistinila
Scholl-Latour u svom posljednjem djelu – Prokletstvo zlodjela – pušta na riječ i libijskog vladara Moamera al-Gadafija kojeg je Zapad svrgnuo s vlasti. Njegova gotovo proročanska izjava danas zvuči još relevantnije nego ikad prije.
S obzirom na prijeteću intervenciju Atlantskog saveza, Gadafi je u intervjuu za jedan francuski časopis apelirao na Europljane:“Ako me pokušate maltretirati i destabilizirati, izazvat ćete pomutnju, ići na ruku al-Qaidi i potaknuti naoružane pobunjeničke skupine. Evo što će se dogoditi: preplavit će vas val imigracije iz Afrike, koji će se iz Libije preliti u Europu. Neće više biti nikoga da ih zaustavi. Al-Qaeda će se uspostaviti u Sjevernoj Africi, dok Mullah Omar preuzima borbu za Afganistan i Pakistan. Al-Qaida će vam biti na pragu. U Tunisu i Egiptu nastao je politički vakuum. Islamisti mogu danas odatle prodrijeti u vas. Sveti rat će se proširiti na vaše neposredno susjedstvo na Mediteranu. Anarhija će se proširiti iz Pakistana i Afganistana u Sjevernu Afriku .”(usp. Peter Scholl-Latour: Prokletstvo zlih djela , Berlin 2014., str. 269)
I upravo se tako dogodilo! Obistinilo se sve što je Gadafi predvidio uoči svog nadolazećeg pada! Zapravo, migrantski teror prenesen je u Europu, što pokazuju mnoga razorna ubojstva, bombaški napadi samoubojice i pokolji noževima. U Afganistanu također trenutno opet vlada čista anarhija zbog talibana. Povrh svega, bilo je i još uvijek ima valova migracija iz Afrike, pa EU očajnički traži površna rješenja umjesto da zatvori granicu i sve ostale deportira natrag u njihove matične zemlje.
Propala država Libija
Od Gadafijevog pada 2011., Libiju potresaju nasilni sukobi. Politička nestabilnost, kolaps javnog reda i ekonomije danas karakteriziraju svakodnevni život ove sjevernoafričke zemlje. Prema podacima UN-a, preko 800.000 ljudi ondje ovisi o humanitarnoj pomoći ; polovica su domaći, a ostali izbjeglice i migranti koji su u Libiju stigli kao tranzitnu zemlju. Stanovništvo enormno pati od nestašice hrane i pitke vode. Osobito su teško pogođeni školski sustav i zdravstvena skrb. Bolnice i domovi zdravlja stalno su napadani, uništavani i pljačkani. Osim toga, Libija se nametnula kao “glavna tranzitna zemlja” za afričke izbjeglice iz koje žele preko Sredozemlja stići do država EU. Osim toga, tisuće migranata zatočeno je u logorima za interniranje; ponekad maltretirano, mučeno, silovano…
Sve je bilo točno onako kako je libijski vođa Muammar al-Gaddafi predvidio. Libija, nekoć najbogatija zemlja u Africi u smislu prihoda po glavi stanovnika, sada je hrpa ruševina kojom se gotovo ne može upravljati. S patnjom, stradanjem i smrću – također i prije svega za vlastito stanovništvo.
Gadafijeva tajna društvena postignuća
Libija ima najveće rezerve nafte u Africi. To je omogućilo šest milijuna stanovnika da se u vrlo kratkom vremenu uzdignu od jedne od najnerazvijenijih zemalja svijeta do najbogatije zemlje Afrike. Libija je članica UN-a od 1955. godine.
Bez sumnje, u više od četrdeset godina koliko je Moamer Gadafi vladao zemljom, bilo je opetovanih zloporaba vlasti, optužbi za terorizam, mučenja i teških kršenja ljudskih prava. Ali unatoč tim pritužbama, poboljšao je stanje ljudskih prava kroz društvene reforme. Na primjer, ojačana su prava žena – za razliku od mnogih drugih arapskih zemalja. Žene u Libiji imale su pravo na obrazovanje, rad, razvod, imovinu i prihod. Broj žena koje studiraju naglo se povećao. Osim toga, nisu se morale pokrivati.
Zbog naftnog bogatstva, beskućnika praktički nije bilo, ali je bilo stambenog prostora za cijelo stanovništvo. Pojačane su socijalne naknade za obitelji. Majke, “stupovi društva”, dobivale su novac za djecu, besplatne vrtiće, besplatne zdravstvene centre i mirovine s 55 godina. Libijci su uživali besplatnu zdravstvenu skrb i obrazovanje, kao i besplatnu struju i vodu. Libija je imala najveći bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika i najduži životni vijek u Africi. Ondje je manje ljudi živjelo ispod granice siromaštva nego primjerice u Nizozemskoj, kako je objasnio Institut Du Bois za afrička istraživanja Sveučilišta Harvard. I: “Daleko od toga da je Libija bila vojna diktatura, Libija je pod Gadafijem bila najbogatija afrička demokracija.”