NJEMAČKI MEDIJI “šokirani”: “Ustaštvo u Njemačkoj, pogledajte kakav logo ima ovaj restoran”

“Hrvatski restoran: Domaća kuhinja začinjena s neoustaštvom”, glasi naslov teksta u Deutsche Welleu. Što je tako problematično? Pa… prvo polje na hrvatskom grbu. “U Berlinu ima jedan hrvatski restoran koji se reklamira sa šahovnicom koja počinje bijelim poljem u gornjem lijevom kutu. Većina posjetitelja u tome ne vidi ništa problematično. Ali ima ih i koji poznaju simboliku”, navodi se.

A tko poznaje simboliku? Michael Martens, kojeg se sjećamo još od afere s Thompsonom. U tekstu objavljenom u najnovijem izdanju Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung (12.3.2023.) njemački novinar Michael Martens piše kako je jedne večeri u Berlinu tražio restoran da nešto prezalogaji. Pronašao je jedan koji mu je bio zanimljiv: „Hrvatski specijaliteti. Roštilj na drveni ugljen”.

“Ono što mu je bilo posebno zanimljivo nije, međutim, bila više-manje uobičajena ponuda hrane (s „hrvatskim specijalitetima” kao što su „Veseli Bosanac”, čevapčići ili „Ciganski odrezak”), već natpis restorana. Tu se između riječi „Hrvatski specijaliteti” nalazi hrvatska šahovnica – i to s prvim bijelim poljem u lijevom kutu.”

DW dalje navodi, “Martens, odličan poznavatelj situacije na zapadnom Balkanu, skreće pažnju na to da većini Nijemaca to ništa ne znači – oni samo prepoznaju šahovnicu kao zaštitni znak Hrvatske koji su već odavno promovirali uspješni hrvatski nogometaši. No za one koji poznaju problematiku kompliciranosti hrvatske heraldike to nipošto nije bezazlena promjena u odnosu na službeni grb Hrvatske, gdje šahovnica počinje s crvenim poljem u gornjem lijevom kutu. „Raspored boja na šahovnici nije samo raspored boja na šahovnici. Barem ne u hrvatskom slučaju. Prije je to pitanje ideologije”.

A Florian Biber voditelj Centra za studije jugoistočne Europe u Grazu smatra da „takav simbol ne bi trebao biti prihvatljiv u javnom prostoru, pogotovo u Njemačkoj i Austriji.” Grb s bijelim poljem na početku „označava potporu ustaškom režimu ili desničarskim ekstremističkim skupinama koje se na njega pozivaju. Korištenje šahovnice s bijelim poljem jasno je povezano s desničarskim ekstremističkim značenjem.” Simbol je puno stariji od fašističke ideologije, ali u ovoj shemi boja od 1945. godine „više se ne može odvojiti od fašizma, kolaboracije i genocida”, kaže Biber u istom članku.

Martens je telefonski razgovarao i s Petrom Vujčićem, vlasnikom restorana. On naglašava da za njega rade i Bosanci i Srbi, tako da o nacionalizmu ne može biti govora. Inače, on ima svoj restoran od 1981. „To, zaboga, nema veze s ustaštvom!”, kaže za svoj grb, uz objašnjenje: „Ustaše su postojale u Drugom svjetskom ratu, i to je to.”

DW citira i Goldsteina: “O onima koji i danas koriste prvo bijelo polje na šahovnici, Ivo Goldstein kaže: „Takvi ljudi vole reći da nisu ustaše, nego samo dobri hrvatski domoljubi – ali to nije istina. Ljudi trebaju znati da ovaj simbol nema nikakve veze s hrvatskim domoljubljem, on je njegova suprotnost. Ustaše su bile banda zločinaca i izdajica hrvatske stvari. Italiji su prepustili polovicu hrvatske obale. Kako zamisliti Hrvatsku bez obale i većine njezinih otoka?”

No, vratimo se Michaelu Martensu, “poznavatelju balkanskih prilika”. Poznat je po dvije stvari: Jedna je biografija Ive Andrića pod naslovom “San zvan Jugoslavija: Razgovori o Ivi Andriću”. Andrić je, kao naglašeni Jugoslaven, a kasnije i diplomat u službi srpskog kralja koji je osobno s Hitlerom potpisao pakt o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu, što je kasnije engleska tajna služba minirala režiranjem beogradskog puča, u centru njegovog zanimanja, kao pozitivna ličnost koja se “suprotstavljala nacionalizmu”. Thompson mu je pak – negativna.

No široj hrvatskoj javnosti Martens je postao poznat nakon intervju s Markom Perkovićem Thompsonom  iz 2020. u kojem je nekorektno iznio neautoriziranu verziju razgovora, “dopunjenu” vlastitim komentarima.

Marko je, između ostalog, napisao: “uz čvrsti dogovor i obećanje kako će sve biti uredno prevedeno i u duhu našeg razgovora napisano, uključio sam i drage ljude iz hrvatske zajednice u Njemačkoj koji su oko prijevoda i autorizacije uložili veliki trud jer su i oni bili uvjereni i povjerovali da će intervju biti objavljen kako je i dogovoreno”, ali da je umjesto toga “izašao tekst u kojem se novinar osvrće na razgovor sa mnom te iznosi stajališta i zaključke o meni”.

Marko Perković na Facebooku kazao je i kako “gospodina Martensa nećemo ocjenjivati, kao niti njegov prevarantski i podao način rada, ali zbog interesa istine…, kako sam ja tobože izjavio da su krivci cijeli jedan narod, što naravno nije istina, mi ćemo objaviti originalni intervju na njemačkom i hrvatskom jeziku, a za koji je isti taj takozvani novinar tvrdio kako će u takvom obliku biti objavljen u FAZ-u”.

Thompsona je Martens komentirao i u intervju koji je dao Večernjem listu.

“Uočio sam nesposobnost ili nedostatak volje gospodina Perkovića da se nedvosmisleno distancira od fašizma i Ante Pavelića. Zbog toga ne želim da on ikada više dobije priliku da održi koncert u Njemačkoj. I imam dojam da moj intervju i članak o gospodinu Perkoviću imaju određenog utjecaja u tom smislu. Oba teksta vrlo su zapažena, a u Njemačkoj dakako ima utjecajnih ljudi koji obraćaju pozornost na ono što ja kažem ili napišem o jugoistočnoj Europi”, rekao je tada Martens.

Očito, kao što ne želi da Thompson ikad više nastupi u Njemačkoj, ne želi ni da ljudi ikad više jedu u Vujčićevom restoranu, jer se, kao ni Thompson, očito nije dovoljno “distancirao od ustaštva”.