Na poljoprivrednom dobru Ovčara kod Vukovara s noći 20. na 21. studenoga 1991. ubijeno je i u masovnu grobnicu bagerima zakopano 200 ranjenika i civila odvedenih iz vukovarske bolnice nakon sloma obrane razrušenog do temelja grada Vukovara…
U noći UŽASA I SRPSKIH LIKVIDACIJA RATNIH ZAROBLJENIKA s 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari zbio se stravičan masakr koji su počinili srbi nad zarobljenicima kojima nije dano nikakvo pravo na suđenje. Protivno svim međunarodnim konvencijama o pravilima ratovanja i postupanja prema zarobljenicima , među kojima je bio veliki broj civila, djece, starijih osoba, žena, trudnica, srbi su na najstravičnije načine zvjerski LIKVIDIRALI 200 ljudi na Hrvatskom teritoriju na Ovčari u blizini Vukovara. Najmlađoj ubijenoj osobi bilo je 16 godina, a najstarijoj 76. Nakon likvidacije, bagerima su , na isti način kao i u Voćinu i Baćinu na Baniji zemljom zatrpali masovnu grobnicu likvidiranih…
Ubijeno je 265 Hrvata, a za više od 60 njih se još uvijek traži mjesto gdje su bačeni u jame nakon tog stravičnog srbočetničkog pokolja.
Agresorska JNA je zauzela bolnicu u Vukovaru 19.studenog. Suprotno dogovoru o predaji, na užas bolničkog osoblja, agresorska srpska vojska je ušla u bolnicu prije predstavnika Međunarodnog crvenog križa te su započeli sa evakuacijom oko 450 civila, bolesnika, ranjenika te male skupine pripadnika ZNG-a, koji su se tu sklonili.
– Nakon ispitivanja i odabira majora Šljivančanina, 20. studenog ujutro u sedam vojnih autobusa ukrcano je oko tri stotine ljudi i odvezeno na farmu Ovčara. Tamo ih je dočekao špalir vojnika, dobrovoljaca i Arkanovih paravojnika koji su uh zvjerski premlaćivali, oduzevši im sve vrjednije stvari i novac. Svi su zatočeni u hangar za poljoprivredne strojeve. Uslijedila su nova ispitivanja i mučenja. S prvim sumrakom, po nalogu majora Šljivančanina izdvojen je Siniša Glavašević, novinar Radio Vukovara i Jean- Michel Nicolier, teško ranjeni Francuz, koji se dragovoljno priključio ZNG-u. Odvezeni su do ribnjaka Grabova gdje su ih ubili vojnici specijalne satnije Prve mehanizirane gardijske brigade JNA, pod zapovjedništvom kapetana Miroslava Radića, donosi 24.sata.
Mirko Valentić u svom djelu Rat protiv Hrvatske 1991.-1995. navodi kako je srpski novinar Jovan Drulović kao autentični svjedok obrane Vukovara zapisao sljedeće:
– Nešto se žestoko događalo protekle noći. Gotovo svi pričaju o masovnim strijeljanjima zarobljenih Hrvata i ranjenika vukovarske bolnice. ‘Noćas smo ih oko pet uveče do jedan ujutro ubijali na Ovčari i Petrovoj gori’, priča krupni bradonja iz Smedereva dok pije jutranju “kafu i puši na dugačku muštiklu”. ‘I to baš na moju slavu sv. Arhangela. Joj da si čuo kako mole, cvile, plaču i tvrde da oni nisu ni na koga pucali i da nikoga nisu ubijali, hvali se ovaj srpski zlotvor i ratni zločinac’.
“Mnogo opširnija u opisivanju strijeljanja bila je izvesna Dragica-Daca iz Novog Sada”.
Tadeusz Mazowiecki, posebni izaslanik Komisije za ljudska prava Ujedinjenih naroda, 22. listopada 1992. godine objavio je u svom izvješću da je pronađeno točno mjesto masovne grobnice na Ovčari. Ekshumacija posmrtnih ostataka žrtava pokolja zarobljenika tada nije bila moguća zbog srpske okupacije tog područja, pa su snage UNPROFOR-a godinama do mirne reintegracije čuvale mjesto masovne grobnice, kako bi sprječile uklanjanje dokaza o jednom od najvećih pokolja u Europi nakon Drugog svjetskog rata.
U rujnu i listopadu 1996. započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Obdukcija je pokazala da su žrtve zaista ranjenici iz vukovarske bolnice, medicinsko osoblje, civili, žene i djeca. LIKVIDIRANO je 260 ljudi a ekshumirano ih je 200.
Likvidirana je i Ružica Markobašić (32) koja je tada bila u poodmakloj trudnoći, a Igor Kačić (16) najmlađa je žrtva Ovčare.