Nova tursko-islamska stranka mijenja lice Njemačke i EU

Ilustracija

 

Piše: Filip Gašpar

 

Je li važno živimo li u kršćanskoj ili u muslimanskoj zemlji? Naravno da je. Ako samo pogledate bilancu Europe u posljednjih 200 godina i islamskog svijeta, postaje jasno da se jaz između dviju kultura u području osobne slobode i prosperiteta produbio.

Industrijalizacija, dostignuća suvremene medicine i postulat univerzalnih ljudskih prava temelje se na kršćanskom humanističkom pogledu na svijet koji je otvoren znanosti i poštuje ljudsko dostojanstvo.

S druge strane, zemlje u kojima je islam državna vjera, a šerijat temelj pravnog sustava, obično su ekonomski zaostale, a o stanju ljudskih prava i položaju žena da i ne govorimo. Osim toga, među islamskim narodima jedva da postoji vlada koja djeluje na temelju vladavine zakona. Diktatura, politički despotizam i korupcija tipične su karakteristike koje se povezuju s mnogim vladama u ovim zemljama.

U trenutku kada se Europa općenito, a posebno Njemačka, suočava s ilegalnim i nekontroliranim useljavanjem, pitanje u kojem smjeru ide europsko društvo postaje sve bitnije.

Javni gradski pejzaž mnogih njemačkih gradskih područja mijenja se godinama. Ne samo da vidite sve više žena i djevojaka koje nose marame, već i nove trgovine oblikuju cijele gradske četvrti. Domaćeg frizera istiskuje poplava arapskih ili turskih brijačnica, nestaju male konobe, a na njihovom mjestu nerijetko se otvori narcisa bar ili ćevabdžinica.

Naravno, život je stalna promjena, ali te „fenotipske“ promjene sežu duboko u DNK društva. Jer imigracija iz islamskih zemalja također uvozi pogled na ljude i svijet koji je, u mnogim područjima, u oštroj suprotnosti s lokalnim kanonom vrijednosti.

Oblikovani iskustvima posljednjih nekoliko godina masovnog useljavanja, oni glasovi koji kritiziraju izbjegličku politiku sadašnje savezne vlade i njezinih prethodnika postaju sve glasniji. U isto vrijeme, Scholzova vlada sada olakšava pristup njemačkom državljanstvu. Reforma zakona o državljanstvu omogućuje bržu naturalizaciju i značajno smanjuje dosadašnje prepreke u pogledu znanja jezika ili potrebne duljine boravka. Razdoblje naturalizacije skratit će se s osam na pet godina, a uz „posebne integracijske usluge“. Naturalizacija će ubuduće biti moguća i nakon tri godine. Brzo stjecanje građanskih prava također daje novim građanima punu političku participaciju, pasivno i aktivno biračko pravo.

Pitanje nije hoće li, nego kada će Njemačka doživjeti trajne političke, društvene i kulturne promjene. Koji će se prioriteti postaviti za društvo u cjelini? Kakva će biti naša vanjska i trgovinska politika? Koji se predmeti uče u školama? Što će biti sa slobodom vjeroispovijesti i slobodom izražavanja?

Pojednostavljeni pristup njemačkom državljanstvu preobrazit će zemlju politički, društveno i kulturno. To će imati i političke posljedice. Reforma pogoduje novoj turskoj stranci DAVA.

Osim važnih izbora u Istočnoj Njemačkoj, ove godine će se 9. lipnja održati i izbori za Europski parlament.

Party krajolik u Njemačkoj nastavlja rasti.

Maaßen, bivši predsjednik Saveznog ureda za zaštitu ustava, objavio je da napušta CDU te da je sa svojom konzervativnom strujom unutar CDU-a osnovao vlastitu stranku „Unija vrijednosti“. Maaßen je inače rekao da je otvoren za suradnju s AfD-om.

Prošli tjedan Sara Wagenknecht osnovana je novu stranku ljevice i želi se kandidirati na predstojećim izborima.

To znači da u Njemačkoj postoje još dvije stranke koje žele zadobiti birače i s lijeve i s desne strane.

Možda će neki njemački muslimani glasati za njih, ali njemački „Muslimani“ vjerojatno neće.

Pitanje je onda za koju će stranku glasati ljudi iz Bosne, Afganistana, Turske ili Sirije?

Možda novoj stranci koja je ovaj tjedan najavila izlazak na izbore za Europski parlament.
Riječ je o stranci „DAVA“.

Osnivanje tursko-islamske stranke DAVA daje naslutiti političke potrese koji će bitno promijeniti lice Njemačke.

„Demokratski savez za različitost i buđenje“ izdanak je Erdoganove „Stranke pravde i razvoja“ (AKP). Njezina deklaracija o osnivanju ima antidemokratska, turskonacionalistička i temeljna islamska obilježja.

“Daʿwa” je arapski pojam koji u općem smislu obuhvaća širok spektar značenja (priziv, poziv, reklama, propaganda, zazivanje, želja za blagoslovom), ali u specifičnom smislu danas uglavnom znači „poziv na islam“ ili „poziv Bogu“ u obliku misionarske djelatnosti. U mnogim islamističkim pokretima da’wah između muslimana i nemuslimana je središnji dio njihove ideologije.

Ove sličnosti naziv nove stranke i „poziv na islam“ nisu slučajne.

DAVA prvi put želi sudjelovati na EU izborima 9. lipnja 2024., a izgledi za ulazak više su nego realni jer na razini EU nema prepreke od pet posto koju treba svladati. Realno je očekivati da će islamska stranka osvojiti većinu glasova muslimana s pravom glasa u Njemačkoj, jer je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan iznimno popularan među takozvanim „njemačkim Turcima“. Za Erdogana je na predsjedničkim izborima u svibnju 2023. glasalo 67 posto ljudi s turskim državljanstvom koji žive u Njemačkoj.

Izričito je posvećen cilju posebnog zastupanja interesa muslimana. Ljudi sa stranim korijenima često nisu prihvaćeni kao punopravni građani u Njemačkoj, piše stranka u priopćenju za javnost.

Danas ima oko 2,5 milijuna muslimana koji su njemački državljani i stoga imaju pravo glasa. Izmijenjeni zakon o državljanstvu, koji planirano od travnja 2024. stupa na snagu, mogao bi stvoriti dodatnih 2,5 milijuna muslimanskih građana.

Do EU izbora DAVA bi mogla skupiti potencijalnu biračku bazu od oko pet milijuna glasova.

Osim toga, na izborima za Europski parlament nema izbornoga praga od pet posto, što znači da će puno lakše osvajati mandate. Čak bi i na saveznim izborima u Njemačkoj „DAVA“ mogla dobiti 10 posto glasova s ​​potencijalnom glasačkom bazom od pet milijuna ljudi – što bi značilo da bi bili prisutni u parlamentima, a sljedeće godine i u Bundestagu.

U osnivanju stranke „DAVA“ navodno sudjeluju dva islamska udruženja Ditib i IGMG. Razni poznavatelji islama kažu da stranka želi iskoristiti strukture Ditiba i IGMG-a kako bi došla do biračkog tijela. Ditib je već kontroliran iz Ankare i podređen Erdoganovoj vjerskoj vlasti.
Četvorica muškaraca imenovana su glavnim kandidatima za europske izbore za koje se tvrdi da su prethodno radili za islamsko-konzervativnu vladajuću stranku predsjednika Erdogana AKP ili njezine frontalne organizacije.

Niti jedna druga država kao Turska nije toliko dugo pokušavala postati članica EU. I nijedna druga zemlja kandidat danas nije tako daleko od toga da bude prihvaćena. No, Erdoganova bi stranka uskoro mogla zasjesti u Europski parlament.

Trenutno u Njemačkoj živi oko 1,5 milijuna Turaka bez njemačke putovnice – oni su najveća strana populacijska skupina. Za njih se očekuje da će potražnja za duplim državljanstvom biti posebno velika. Tada bi navijači Erdogana mogli dva puta glasati za turskog predsjednika: u svojoj matičnoj zemlji za AKP, a u Njemačkoj za DAVA.

Turcima se ne može zamjeriti ako iskoriste ovu priliku koju je omogućila višegodišnja migracijska politika SPD-a, Zelenih i prije svega CDU-a pod Merkelom. Ili da parafraziramo staru bosansku sevdalinku „Amanet mi babo ostavio”. Samo što u ovom slučaju nije babo nego mama, jer su izbjeglice bivšoj kancelarki Merkel dale nadimak „Mama“.