Sandra Benčić i Peđa Grbin sazvali su u ponedjeljak konferenciju za medije na kojoj su pozvali na hitno donošenje zakona te na odgovornost banaka nakon otkrića Indexa o curenju osobnih podataka maloljetnika iz tvrtke za utjerivanje dugova EOS Matrix.
Kako su doznale Index Istrage, od tvrtke EOS Matrix procurilo je više od 181 tisuće osobnih podataka, a među njima su i podaci 294 maloljetne osobe. Drugo je to veliko curenje podataka nakon što je u prosincu prošle godine otvorena istraga zbog curenja 77 tisuća osobnih podataka iz tvrtke B2 Kapital. Vani se tako našao 181.641 zapis koji sadrži ime i prezime, OIB i datum rođenja, a osim dužnika tu su i sudužnici, jamci i založni dužnici.
Istražujući tvrtku EOS Matrix Index istrage su u njihovim financijskim izvještajima pronašle da ta tvrtka kod procjene budućih novčanih tokova koristi model koji uzima u obzir kriterije ugovaranja (dani kašnjenja, povijest plaćanja, aktivnosti plaćanja, mogućnost aktivacije instrumenata plaćanja), svojstva dužnika (dob, spol, status zaposlenja, nasljednici i slično) i njihove međusobne odnose.
“Država ostavila građane nezaštićene”
“Država spram utjerivača dugova nije stvorila niti bazični okvir za zaštitu podataka građana, svatko može sada vidjeti gdje bilo tko od tih ljudi živi, svatko može znati da su nekome nešto dužni, a da ne govorim da smo djecu izložili tome da su njihovi podaci javno poznati, kao i da su poznati u kontekstu dugovanja”, rekla je Benčić.
Dodala je da su nakon prošlog otkrića o curenju podataka iz firme B2 Kapital u proceduru uputili prijedlog zakona koji bi onemogućio prodaju potrošačkih dugova bez pristanka dužnika i koji bi onemogućio da se takvi dugovi prodaju agencijama za naplatu potraživanja, nego samo bankama.
“Zakon stoji na dnevnom redu, ne želi ga se staviti u dnevni red. Mi ćemo, naravno, čim prođe 60 dana skupiti potpise i po ubrzanom postupku ga staviti na dnevni red. Dok se ne stvori regulatorni okvir, dok Plenković pod pritiskom medija ne dođe kao deus ex machina, do tada apeliram na guvernera HNB-a da odmah stavi moratorij na prodaju potrošačkih dugova koji se nalaze u kreditnim institucijama do regulacija agencija za naplatu potraživanja”, rekla je.
“Ovdje se radi o tome da u Hrvatskoj ne samo da ne postoji zakon koji bi regulirao rad ovih djelatnosti nego te agencije ne poštuju niti one zakone koji od njih traže kako će čuvati osobne podatke”, rekao je Grbin.
“Netko može uzeti te podatke i, primjerice, sklopiti ugovor s nekim teleoperaterom. Vi ćete za mjesec ili dva dobiti na kućnu adresu račun i onda ćete se godinama natezati da dokažete da niste vi bili ti koji su ugovor sklopili. Mi imamo agencije koje maltretiraju građane, a onda ih još dovode u rizik od dodatne materijalne štete”, rekao je Grbin. “Mi u Hrvatskoj u ovom trenutku imamo takozvane neotplative dugove, gdje ćete vi cijeli život moći otplaćivati kamatu a da glavnicu i ne zagrebete. O tome je govorio i predsjednik Vrhovnog suda prije nekoliko dana i naći ćemo rješenje koje bi trebalo pomoći ne samo onima koji su žrtve utjerivača dugova već i svim ovršenima”, rekao je.
“Ono na čemu ćemo kontinuirano jahati je pitanje primjene direktive koju je EU donijela prije godinu i pol dana. Znači svim državama članicama EU je stavljen na raspolaganje alat koji bi trebao urediti način rada utjerivača dugova. Želim čuti od vlade zašto su im važni utjerivači dugova, pa to ne žele implementirati u Hrvatskoj. Rok je do kraja ove godine, a mi još uvijek nemamo u savjetovanju prijedlog zakona koji bi tu direktivu primijenio u Hrvatskoj”, rekao je Grbin.
Osvrnuo se i na kazne za firme koje krše GDPR, poput curenja podataka, koje su omogućene na temelju uredbe, a koje sežu i do nekoliko desetaka milijuna eura. “U Hrvatskoj su u jako malom broju slučajeva izrečene kazne i naravno da nisu bile u ovako osjetnim ciframa”, zaključio je.
Benčić je dodala da su za curenje podataka i štetu koja je nastala građanima odgovorne i banke koje su dugovanja prodale agencijama za naplatu potraživanja.
“Svi građani čiji su podaci na ovaj način izašli u javnost, prema njima nije odgovorna samo agencija za naplatu potraživanja nego ako se radi o dugovima koji su proizašli iz kredita, onda su i banke solidarno odgovorne skupa s agencijama za naplatu potraživanja. Jer u zakonu o kreditnim institucijama jasno piše da će banke biti solidarno odgovorne za štetu nastalu onima čije dugove prodaju, ako ta šteta nastane zato što su imali manju zaštitu nego su imali unutar kreditnih institucija.
Jasno je da je ta zaštita kada im se dugovanje proda u agenciju za naplatu potraživanja nemjerljivo manja i da zapravo nemaju nikakav okvir, nikakvu zaštitu i nikakvu regulaciju. Pozivam Hrvatsku udrugu banaka da se o tome očita”, poručila je Benčić.
Što radi HDZ?
Očito, kao i u slučaju roditelja njegovatelja, HDZ je propustio pravovremeno reagirati i prepustio je lopticu oporbi, i to lijevoj, koja je prva reagirala na ovaj skandal.
Istina, i oporbi se ima što za prigovoriti: EOS matrix je osnovan 2012. Te godine je SDP bio na vlasti a Zoran Milanović predsjednik vlade. B2 Kapital je osnovan 2013. Grbin svu krivnju prebacuje na HDZ, no zašto su uopće dozvolili osnivanje tih agencija bez da su prije toga riješili zakonodavnu podlogu za njihovo djelovanje?
Ali to nije nikakva isprika za HDZ, koji već godinama ignorira problem utjerivača dugova, i problem curenja podataka iz banaka, a problem nije od jučer. HDZ je do sad prao ruke od tog problema, kao i Narodna banka, koja tvrdi da nad njima nema ingerencije. To je točno, ali nema ingerencije samo zato jer se zakonodavac nije potrudio dati im te ingerencije!
Prema postojećem zakonu, banka ima pravo prodati svoje potraživanje. Za ustup potraživanja nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj odnosno banka, dužna o tome obavijestiti dužnika, no to se ne poštuje u praksi.
S ustupljenim potraživanjem (kreditom), na novog vjerovnika prelaze i sva sporedna prava kao što su pravo na kamate, založna prava i dr., a novi vjerovnik ima prava i obveze kao dotadašnji vjerovnik (banka) pa može, između ostalog, pokušati naplatiti svoje potraživanje na načine koje smatra primjerenim, ali uz obvezu da potrošača ne dovede u nepovoljniji položaj u odnosu na položaj koji je imao kod banke.
No ni to se ne poštuje, pa je način na koji utjerivači pokušavaju naplatiti dugove često jako daleko od zakonitog. Maltretiranja telefonom i prijetnje su česti i kad se radi o dugu od nekoliko desetaka eura telekomu
No potreban nam je zakon koji će za početak obvezati banke i teleoperatere da dug, prije prodaje po bitno smanjenoj cijeni, pokušaju naplatiti od dužnika po toj istoj cijeni, tj. ponuditi neki vid prava prvokupa stvarnom dužniku. I koji će zaštiti podatke dužnika, propisati visoke kazne za njihovo curenje, te onemogućiti utjerivače u nepoštenim i nemoralnim praksama i zavaravanju dužnika.
HDZ je na potezu – i bolje za njih i cijelu Hrvatsku da se takav zakon donese čim prije.