Stravičan slučaj male djece s Paga koje je pomahnitali otac besćutno pobacao s balkona na noge je digao cijelu državu. Svi su zgroženi, a burno je reagirala novinarka Vesna Kljajić koja je bez zadrške uz oca, prozvala i sve potencijalno odgovorne za ovu tragediju i ukazala na nefunkcionalnost institucija zaduženih za obitelji i djecu kao i stručnih radnika koji nisu znali prepoznati, ili ih nije bilo briga za problem koji je bio očit i po svjedočenjima susjeda lako prepoznatljiv kod ove obitelji na Pagu. Na kraju su na najmonstruozniji način nastradala dječica.
Tko je kriv za ovu strašnu tragediju?
To zasigurno neće otkriti ministrica Mugranić koja je dotrčala na Pag kao što je nedavno Bošnjaković trčao u Zadar zbog pokušaja ubojstva mlade 18. godišnje djevojke od strane nasilnika, ali se sve zahvaljujući traljavom i korumpiranom pravosuđu završilo kao da ništa nije ni bilo. Nasilnik je na slobodi iako je prethodno bio osuđen 5 godina. I onda se odjednom svi čudom čude.Ova tragedija kao i mnoge druge prije i JE simptom disfunkcionalnosti sustava, pogotovo za područje socijale. Ako je točno da djeca teško govore, nose pelene sa 8 godina ili uopće ne komuniciraju onda je ostavka ravnateljice nadležnog centra premalo.
Sad su “svi ucviljeni” jer su dječica u pitanju
Predsjednica ucviljena. Predsjednik Vlade ucviljeno konstatira da cijeli dan razmišlja samo o tom nemilom slučaju. Ministar pravosuđa Bošnjaković kao da je ovaj tren pao s Marsa konstatira da se zakonom treba ovo ili ono.Sustav gospodine ministre pretpostavlja ustroj, organiziranost i funkcionalnost . Gdje to vidite i gdje to postoji u našoj Domovini,u kojem segmentu društva i djelatnosti?
Sve je to samo jedna velika i naivna predstava za publiku koja se zove narod , koji sve ovo još uvijek mirno promatra. Reforme se u pravosuđu i ne samo u njemu moraju, ali moraju pod žurno stavljati u postupke , jer sve je bolje od ovog sadašnjeg stanja kad se terminatori i kriminalni klanovi osjećaju posve sigurno, jer pravosuđe je isključivo po babi i stričevu i to se jednom mora zaustaviti, presijeći, bilo kakvom reformom za početak a poslije ga nadograđivati. Jer po ovakvom pravosuđu svi veliki lopovi, kriminalci i nasilnici izgleda “rade po zakonu” , ali hrvatski novac i nekretnine nestaju ili odlaze u tuđe ruke, i” sve po zakonu”. A nitko od tih lopina nije u zatvoru. Hrvatska kao društvo nema razvijen osjećaj za opće dobro. I to je pregaženo permanentnom proizvodnjom određene “industrije straha”. Straha od gubitka posla, straha od ovrhe, straha od koječega. Ta stravična industrija straha na dnevnoj razini proizvodi opću eutanaziju cijelog naroda. Pa sramiš li se Hrvatska!
Dokle će se sve ovo još moći trpjeti, pitanje je sad već, samo dana a ne mjeseca ili godine, jer je hrvatskom narodu voda došla do usta i guši se u glupostima koje mu svakodnevno i bombastično serviraju hrvatski političari svih boja i dezena.
Ali- svi su oni dobro potkoženi i ne sekiraju se kao mnogi u hrvatskoj koji moraju vagati svaku kunu da ne bi zaronili do ispod dna. Mnogi su političari od kraja Domovinskog rata zalojili do te mjere da im ni pra, pra unučad neće morati ništa u životu raditi, dok s druge strane imamo egzodus Hrvata trbuhom za kruhom. Niti jedan političar nije kupio svojoj djeci kartu u smjeru Njemačke, Irske i drugih “egzoričnih destinacija” za jeftinu hrvatsku radnu snagu. Tu je zato -zatupljeni hrvatski narod koji to sve promatra, kao da je pod nekakvim stimulansima koji su mu već odavno ubili volju za bilo kakav otpor. Više se ne može samo reći, nešto je trulo u državi Hrvatskoj, već mnogo je toga trulo i moraju napokon početi pljuštati ostavke svih onih koji ne rade posao kako treba -odgovorno.
Pa sramiš li se Hrvatska! Što nas čeka već sutra?
I onda eto dozlogrdilo i ovoj novinarki (i ne samo njoj!) pa se oglasila na svom Facebooku
Objava ove novinarke s Facebooka u cijelosti.
Otac debeo k’o krmak, majka sklona alkoholu, djeca neuhranjena, gladna i od straha imaju poremećaj govora,a djevojčica od 8 godina piški u pelene. Starija djevojčica je izdvojena iz obitelji na svoj zahtjev. I svi to gledali i slijegali ramenima,djeci nitko nije pomogao,a šefica socijalne se čudi k’o pura dreku. A gdje su pedagozi i učitelji iz škole koju su nesretne djevojčice pohađale? Što su oni poduzeli? Kome su oni prijavili sumnju da se djecu maltretira? Sad se svi “čudom čude” i “zgroženi su” umjesto da se bace naglavu s onog istog balkona!
H.H.