Na svom putu prema Kalvariji Isus i treći put pada pod težinom križa, što nas asocira na opći pad čovjeka, na udaljavanje od Krista, na skretanje u svjetovnost bez Boga. Koliko li se puta pogrđuje sveti sakrament njegove prisutnosti ispraznošću i zloćom srca! Usprkos padu u ovoj postaji slavi se život, život darovan od Boga, da ga proživimo u svijetlu evanđelja. U životu ne ide sve glatko, puno je prepreka na kojima padamo, ali se isto tako ponovno podižemo i krećemo dalje…
Ponekada obeshrabreni mnogim i opetovanim padovima, zahvati nas malodušnost i onda podignemo glavu i pogledamo u Isusa na križu , da nas podsjeti kako smo samo krhka bića na zemlji bez duhovne snage, a on nas čeka u sakramentu pomirenja, da nas podigne iz naših padova. Sve je to prisutno u njegovoj muci! Izdaja učenika, nedostojno primanje njegova Tijela i Krvi sigurno je najveća Otkupiteljeva bol koja mu probija srce. Ne preostaje nam drugo doli, iz dna duše, zavapiti: Kyrie, eleison – Gospodine, spasi nas (usp. Mt 8,25).
Generacije i generacije našeg naroda ustrajno su molile , još od pape Agatona, kada su se zavjetovali da neće nikada posegnuti za tuđim domom, već će samo braniti svoju vjeru i svoj dom, trpjele su pod križem i jarmom tuđinskih vlasti, a mi smo imali tu milost da nam je darovana sloboda. Uzdizali smo se se i padali kao narod i kada smo velikom žrtvom izvojevali slobodu, ponovno padamo pod križem nepravde što nam je nanose oni koji su do jučer ubijali Boga u nama . Stoga moramo ostati ustrajni u vjeri, ufanju i ljubavi prema Isusu Kristu i njegovoj žrtvi na križu. Samo s Njim možemo pobjediti Crnu avet komunizma, koja se ponovno nadvila nad nama. Ne smijemo se odvojiti od Njega, jer to onda opet vodi u nove padove, trpljenje i križ.
9. POSTAJA
ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM
Biblijski tekst
«Svi vi što prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol, kojom sam pogođen kojom me Gospodin udari u dan žestokog gnjeva svojega.! S visine pusti oganj, utjera ga u moje kosti. Pred noge mi razapne mrežu i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena. Čuj kako stenjem1 Nema mi tješitelja. Svi neprijatelji čuju za moju nesreću i likuju što si to učinio. Samo uzdišem, a srce moje tuguje.»
(Tuž 1, 12-13 i 21-22)
-Klanjamo se Tebi, Isuse, i blagoslivljamo Tebe!
-Jer si po svom svetom križu svijet otkupio!
Treći put padaš pod teretom križa. Sa žalošću mislimo na sve one koji stoje sa strane, nezainteresirano i neprijateljski, na one za koje će tvoji padovi i ustajanje, tvoja muka i smrt nažalost, biti uzaludna.
Najveći dar Očev je dar života. Na svoju sliku stvori Bog Čovjeka i Ženu. Ali ima ljudi koji taj žar života preziru, koji ga se odriču, uništavaju ga u sebi i u drugima. Ti si Gospodine postavio zakone života za dobro čovječanstva. A mnogi te zakone gaze. Dopuštaju i sudjeluju u ubojstvima nerođene djece. Ubijaju nove živote iz sebičnosti, iz straha pred poteškoćama, čak i iz vlastite udobnosti… zbog izostanka pouzdanja u tvoju providnost.
Ima sve više i onih koji ne dopuštaju da u nevinoj djeci nikne tvoj milosni život, ili ga svim silama nastoje ugušiti. Daju djeci zao primjer, i koriste ih za svoje zle pohote ili ih krivo i grešno odgajaju. Rekao si jednom; Tko sablazni i jedno dijete, bolje bi mu bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i potopi u morsku dubinu!
Isuse, koji po svojoj muci i smrti našem životu daruješ život milosti, daj da se u svakoj kršćanskoj obitelji rađa, čuva i njeguje život, da roditelji žive dar zajedništva života i da ga njeguju u svojoj djeci. Čuvaj naše obitelji od pošasti pobačaja, od duhovnog ubojstva; i zla sablazni. Amen.
Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.
Rane drage Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni usred srca mog.