Od akcije „Baranja“, koja je izvedena 3. travnja 1992. godine, protekla je 31 godine. 107. valpovačka brigada Hrvatske vojske pokušala je osloboditi baranjski trokut. U borbama je sudjelovalo oko 1.800 vojnika, od čega 600 iz elitnih postrojbi. Pri tomu je poginulo 15, a ranjeno 85 hrvatskih branitelja iz Valpovštine, Baranje i Donjega Miholjca – uglavnom pri povlačenju. Bila je to svakako jedna od akcija s najvećim gubicima.
A počelo je – obećavajuće. Unatoč Sarajevskom primirju koje je sklopljeno početkom 1992. godine s okupirane, baranjske strane Drave, na Valpovštinu su često slijetali četnički projektili koji su onemogućivali normalan život, stvarali veliku materijalnu štetu, ali i stradanje ljudi. Zato se u zapovjedništvu Operativne zone Osijek, na čelu kojeg se nalazio Karl Gorinšek, započelo s planiranjem operacije kojom bi se odbacilo neprijatelja prema Srbiji. Tijekom ožujka dio hrvatskih snaga rasporedio se uz nasip na lijevoj obali Drave te su čekali pokretanje velike operacije. Ulogu nositelja je preuzela 107. valpovačka brigada.
Forsiranje rijeke poznato je kao jedan od najtežih manevara u vojnim operacijama no „Vukovi s Drave“ kako su se nazivali pripadnici 107. brigade uspješno su ga izvršili prebacivši na lijevu obalu velik broj ljudstva, ali i oklopno-mehaniziranih snaga odnosno tenkova. Unatoč jakom djelovanju srpskog pješaštva, oklopa i topništva, napad se odvijao prema planu.
Ispočetka je operacija bila više no uspješna i srpske su se snage počele povlačiti. Pripadnici 2. bojne s pripadnicima Diverzantskog voda 107. brigade išli su na pravcu lugarnica Prud, lugarnica Repnjak uz cestu za Baranjsko Petrovo Selo, na pravcu Orešanci, Bistrinski lug, Sveta Ana i još na nekim pravcima u sklopu glavnog pravca napada.
Dio pripadnika 3. bojne s Diverzantskim vodom djelovao je na pravcu karaula Torjanci, Medrović, Torjanski rit…
Otprilike nakon četiri, odnosno četiri i pol sata nakon početka operacije pripadnici hrvatske vojske ovladali su „s oko 70% benta”, a prema procijeni Zapovjedništva 107. brigade ostala područja koja su držale srpske snage, Židopustara i raskršće Bakange, bila su pred padom.
Ipak, 136. slatinska brigada oko 8 sati prestala je pružati topničku podršku, vjerojatno jer je u Petrijevcima uslijed minobacačke vatre sa srpskih položaja poginuo njezin pripadnik Mirko Adžić. Usto, Srbi su lukavo iskoristili prisustvo UNPROFOR-a, zatražili su da dođe u izvid. Također, oko 10 sati zapovjednik 107. brigade Miroslav Štargl dobio je obavijest kako je prestala podrška 3. mješovitog artiljerijskog divizijuna Operativne zone Osijek.
U borbu nije krenula 136. slatinska brigada, 160. osječka, 135. baranjska brigada… Moguća krivica je na dvostrukoj liniji zapovijedanja. No kasnije slične greške više nisu napravljene.
O svemu tome zapovjednik 107. brigade obavijestio je zapovjednika Operativne zone Osijek. Nedugo nakon toga general Gorinšek je oko 10:50 sati zapovjedio da se akcija zaustavi te da se vojnici povuku na polazne položaje…“ Borbena su djelovanja i aktivnosti prestala oko 12 sati, a do večernjih sati prema izvještajima zapovjednika bojni proveden je prelazak vojnika i dijela tehnike s lijeve na desnu dravsku obalu.
Navodno je iz Zagreba javljeno da se akcija obustavi uslijed čega je ista propala. Bio je to izuzetno težak dan za 17. brigadu koja je izgubila 15 pripadnika od kojih je većina ostala na neprijateljskom teritoriju te su se vodili kao nestali. U Osijek i Valpovo ubrzo je stigla komisija sastavljena od generala Janka Bobetka, Martina Špegelja i Slobodana Praljka koja je trebala utvrditi zašto je akcija pokrenuta bez odobrenja Glavnog stožera Hrvatske vojske. Posljedica je bila smjena generala Karla Gorinšeka s mjesta zapovjednika Operativne zone Osijek,a na njegovo je mjesto postavljen general Josip Lucić.
Prema videozapisu sa sastanka održanog u Belišću, 9.4.1992. godine (dio prenijeli autori u knjizi 107. Vukovi s Drave): „General Bobetko na tom je sastanku pozitivno ocijenio proteklo djelovanje 107. brigade riječima: Po mojoj ocijeni vaša jedinica je izvršila svoj zadatak. Ono što je bilo njoj dato u sklad sa tim zadatkom to nije vaša stvar, to je naša stvar i mi ćemo ići dalje redoslijedom stvari što je normalno… Vi ste na prvoj crti fronta i vi ste tu jako dugo… Da zaključim da su hrvatski vojnici, časnici i dočasnici pod vašim zapovijedanjem učinili maksimum što je u datim okolnostima bilo moguće, zašto to nije konačno onako kako se očekivalo, niste vi jedini bili u igri. Ono što se ticalo vas vi ste to učinili.“