OBLJETNICA RAZMJENE ZAROBLJENIH BUGOJANSKIH HRVATA: 15 nestalih još uvijek nije pronađeno

Brojno izaslanstvo dužnosnika HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH na svim razinama vlasti predvođeno predsjednicom Federacije BiH Lidijom Bradara nazočilo je jučer obilježavanju 29. obljetnice razmjene 294 hrvatska logoraša iz logora „Stadion“, jednog od brojnih logora Armije R BiH u Bugojnu.

Obilježavanje obljetnice razmjene organizila je Hrvatska udruga logoraša Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne u suradnji s ostalim udrugama proizašlim iz Domovinskog rata Bugojna. Program obilježavanja započeo je polaganjem vijenaca i molitvom pred spomen obilježjem poginulim braniteljima Bugojna u katoličkom gradskom groblju, nastavio misom zadušnicom koju je u župnoj crkvi u Bugojnu, uz sudjelovanje brojnih svećenika predvodio fra Stipo Karajica, župnik u Sesvetskoj Sopnici koji je u vrijeme rata bio župni vikar u Bugojnu. U sklopu programa upriličeno je i druženje bivših logoraša, a ove godine dio programa je i predstavljanje knjige autora Josipa Kalaice na temu ratnih stradanja Bugojanskih Hrvata.

Vinkova priča

Vinko Jurišić u logorima Armije R BiH u Bugojnu proveo je punih osam mjeseci. Zajedno sa 294 zatočenika iz logora Stadion razmijenjen je 19. ožujka 1994 godine u Mostaru, dan nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma koji je zaustavio rat Hrvata i Bošnjaka u BiH. Sjećanja na logor su mu kao i ostalim bolna, ali Vinko je pronašao snage s Obitelji i vratiti se u Bugojno gdje i danas živi.

” Tri mjeseca proveo sam na kopanju rovova na prvim crtama obrane. Puška ti je uperena u leđa, moraš kopati. Stalno si gladan, uvjeti loši, a znali su mi i prisilno vadit krv. Najgore je noću kad su prozivke, nikad ne znaš šta te čeka. Dan razmjene nikad neću zaboraviti, pogotovo onaj trenutak kad smo se penjali uz Makljen znao sam da je zatočeništvu kraj” prenio nam je Vinko Jurišić dio svojih sjećanja.

Ponosan je kaže jer se ovaj datum obilježava na lijep i dostojanstven način u njihovu Bugojnu u organizaciju udruga proizašli iz Domovinskog rata. U Bugojnu se danas živi, ali ne uživa u životu. Jer usprkos suncu koje je grijalo na dan razmjene, oblak koji se nadvije nad svaku godišnjicu je oblak neizvjesnosti i pitanja gdje je 15 logoraša za čijim se tijelima još traga, kaže nam Mario Mostarac, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u Bugojnu koja je organizator obilježavanja obljetnice.

“Osam punih mjeseci sam bio u logoru, jesen, zimu i proljeće. Imao sam sreće i preživio sam. Sreće smo imali i prije dvije godine kada su na Rostovu pronađena tijela još četiri logoraša, ali mi i dalje tragamo za 15 naših prisilno odvedenih ” kaže Mostarac. Sreću da njezin suprug bude među onima čija je sudbina rasvijetljena nije imala Dijana Strujić, supruga Mihovila Strujića i predsjednica Udruge obitelji poginulih i nestalih Bugojna. “Moja kćer Jelena imala je samo 13.5 mjeseci kada joj je otac nestao. Prije toga naučio je hodati, ali ona se ne sjeća mi koji smo ga poznavali govorio o njemu i kakav je to divan čovjek bio ” podijelila nam je svoje bolno iskustvo potrage za nestalim suprugom Mihovilom, Dijana Strujić.

Apel za istinom gdje su tijela nestalih ponovljen je i ove godine. Ponavljaju ga bugojanski Hrvati, ali i hrvatski politički predstavnici koji godinama dolaze na ovaj za preživjele logoraše tužan i sretan dan. ” U Bugojnu su tijekom rata bila ukupno 53 logora za Hrvate, od raznih garaža i podruma do stadiona u kojem smo svi na kraju završili i iz kojeg smo poslani na razmjenu. Najbolnija tema vezana za logore je nasilno odvedeno 21-og logoraša. Njih 15 još uvijek tražimo.

Usprkos svemu u Bugojnu ima života, ali da bi ga bilo više treba iskrenosti i oni koji znaju kažu gdje su tijela ” kaže Miroslav Zelić, predsjednik Općinskog vijeća Bugojna i jedan od zatočenika koji su razmijenjeni 19. ožujka 1994. godine nakon osam mjeseci provedenih u logorima Armije R BiH u Bugojnu. ” Moja poruka koju želim i danas poslati iz Bugojna, a učinila sam to do sad bezbroj puta, kao zastupnica, izaslanica, a ovog puta kao predsjednica Federacije BiH je da oni koji znaju trebaju reći istinu. Ja ih još jednom molim da olakšaju obiteljima nestalih i kažu gdje su tijela i tako im omoguće da dostojno pokopaju svoje najmilije te konačno nakon svih ovih godina imaju mjesto gdje će im zapaliti svijeću i pomoliti se za njihove duše ” kazala je Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH koja je predvodila izaslanstvo HNS-a na obilježavanju 29. obljetnice razmjene hrvatskih logoraša.

Program obljetnice započeo je polaganjem vijenaca pred spomen obilježjem u gradskog katoličkom groblju, nastavio misom zadužnicom u župnoj crkvi u Bugojnu, koju je uz sudjelovanje brojnih svećenika predvodio fra Stipo Karajica, župnik u Sesvetskoj Sopnici kojeg je rat zatekao na službi vikara u Bugojnu te je itekako osjetio patnje koje su prošli bugojanski Hrvati. Po riječima sadašnjeg župnika u Bugojnu fra Ivana Plića fra Stipo je jedan od onih koji je pomogao logorašima i njihovim obiteljima koliko je to bilo u njegovoj moći, osjećajući njihove patnje bliskim jer i sam je protjeran iz Kotor Varoš. Pod misom su ove godine bile izložene fotografije 21og nestalog Hrvata Bugojna, među njima i onih čija je sudbina u međuvremenu rasvijetljena.

Podsjetimo, Armija BiH je u počecima rata sa pripadnicima HVO-a imala tijesnu suradnju, no onda je došlo do obrata. Bošnjaci su “promijenili ploču” i pripremili napad na Bugojno. Uoči napada HVO je u Bugojnu imao oko 3200 vojnika u brigadi Eugen Kvaternik i Domobranskoj pukovniji. Armija BiH imala je oko 4500 vojnika u 307. motoriziranoj brigadi i Općinskom štabu obrane s prostornim strukturama. Postrojbe su bile izmiješane u skladu s demografskim rasporedom stanovništva na teritoriju općine.

U borbama za Bugojno zarobljeno je oko 400 pripadnika brigade, manji dio zarobljenika je pobijen odmah a jedan dio je usmrćen naknadno na različite načine. Preživjeli zarobljenici smješteni su u zarobljenički logor na gradskom stadionu, gdje su boravili u neljudskim uvjetima do razmjene u ožujku 1994. godine. Iz logora je odveden i po svemu sudeći smaknut 21 pripadnik HVO-a Bugojno, a tijela većine njih nisu pronađena do današnjih dana.

Prema podatcima Udruga proizašlih iz Domovinskog rata HVO-a HB Bugojnu, iz ovog grada Armija BiH je ratne 1993. protjerala 15 tisuća Hrvata, 311 ih je ubijeno, a ako dvije tisuće njih prošlo je torture više od 50 logora. 294 preživjela završila su logoru “Stadion” iz kojeg su na današnji dan 1994. godine upućeni na razmjenu u Mostar. Ovaj datum preživjeli slave i kao drugi rođendan jer sve su torture koje su prolazili osam mjeseci mjeseci konačne bile iza njih. Ipak svaku obljetnicu razmjene koriste kako bi uputili apel onima koji znaju da obiteljima kažu gdje su tijela 15 logoraša koji se još uvijek vode kao nestali.