znam, danas si željela gledati slike njega i njegove djece kod Eiffelovog toranja, al on je izabrao Vodotoranj.
Znam, sada je trebao biti u zagrljaju neke lijepe Parižanke, a ne u zagrljaju vlažne zemlje na nekom mjestu, još neotkrivenom.
Ne plači, Lyliane
znam, nisu ga našli, al našao je on nas.
Zemlja koja skriva kosti nije uspjela zarobiti njegovu dušu.
Našao je on odavno izlaz i ispričao nam svoju priču.
Znam, nije isto,
Mi oplakujemo smrt heroja a ti svog djeteta.
Mi pamtimo vojnika, ti njegove prve korake i razbijeno koljeno.
Mi pamtimo njegove zadnje riječi “klaonica”, ti prvi izbijeni zub.
Obriši suze, ti francuska damo…
nisi dočekala njegove potomke, al zato će naši pričati o njemu.
Gubitkom života, zaslužio je onaj vječni.
Ne plači, Lyliane
rodila si heroja
Ni Francuza, ni Hrvata
… već čovjeka koji je umro za druge”
Snježana Vučković