Zoran Milanović toliko je puta pokazao i dokazao svoju nestalnost, nepredvidivost i krhkost u postojanosti. Njegova najdominantnija karakteristika osobnosti je nepredvidivost. Znao je i zna sa svojim blijeskovima pridobiti i one koji mu po prirodi nisu skloni. To ne ukazuje na njegovu vještinu ili želju da se nekome svidi, koliko njegov karakter i naivnost onih koji su pomislili da se mijenja u skladu s njihovim očekivanjima. Drugi pak bivaju oduševljeni nekom njegovom taktičkom igrom. Nema tu taktike, nema tu razrađenosti ideja koliko god da nam se trenutno dopao s nekom izjavom izrečenom s spuštenim gardom, bez straha da će mu netko uzvratiti direktom ili krošeom. Udarač je poput pok. Marijana Beneša. Plijeni kada udara i prima. Ako se o bilo kakvoj taktici njegovog nastupa može govoriti, onda je to taktika: „udari i primi, ljudima će biti zabavno“.
Repertoar iznenađenja koje nam Milanović priređuje, teško da je za pretpostaviti. Znamo da ništa neće biti već viđeno ili kliširano, stoga nam ostaje čekati da napravi potez. Inteligentan je, a bome i originalan, nema što.
Koliko god da sam navikao na njega takva kakav je, ipak sam se iznenadio današnjem ili jučerašnjem njegovu prijedlogu da se proslava obljetnice Blijeska održi bez vojske.
Zar to nije oksimoron ili paradoks? Načiniti slavlje bez slavljenika! Cilj takve odluke kako kaže je zaštititi da se vojska pati stajanjem u postroju, te da se vojska ne bi politizirala. Hm, djeluje dosta obzirno i zaštitnički, gotovo očinski.
Prirodan raspored vojske i svakog vojnika je njegovo mjesto u postroju. Tada se kod vojnika javlja onaj osjećaj moći, snage, zajedništva…
Obzirom da se u Okučanima radi o svečanom postroju, to je uz već navedeno dimenzija više. Biti u svečanim odorama, poredani u postroju s istim obilježjima i nacionalnom zastavom, svakom sudioniku takva postroja je čast koja potiskuje dužnost, obvezu ili bilo kakav teret i nelagodu.
Stoga po meni Vrhovni zapovjednik ili nekima manje popularno, pače omraženo, Vrhovnik, nepotrebno strepi nad vojničkom postroju i stajanju na nogama. To nije kazna, to je vojniku čast.
S druge strane, kaže da bi želio izbjeći da se vojska politizira. OK, baš OK. To svakako treba izbjeći. Stoga ću mu predložiti da se nitko od političara ne pojavi na proslavi, kako se vojska ne bi politički infetala (zarazila op.a.), a da ujedno slave samo oni kojima je taj dan slava , čast i ponos, napisao je,
Autor /prof. Trpimir Jurić
