Nakon što je 12 od 13 prijavljenih skupina koji su trebali nastupiti na trećem Festivalu ojkača u Petrinji otkazalo svoje nastupe, organizatori su zbog negodovanja hrvatskih građana odlučili festival odgoditi za studeni.
Na trećem Festivalu ojkača je trebalo nastupiti 13 grupa, a odmah nakon prvih tiskovnih konferencija braniteljskih udruga i zahtjevima za odgodom Festivala, svoj dolazak na Festival ojkača otkazale su dvije grupe iz Srbije, a potom je svoj dolazak otkazalo i 10 grupa iz Bosne i Hercegovine te Hrvatske. Zbog toga smo primorani odgoditi održavanje trećeg Festivala ojkača u Petrinji u subotu 25. kolovoza za drugi, novi termin i to početkom studenoga ove godine“, stoji u priopćenju organizatora festivala, SKD Prosvjete pododbora iz Petrinje, kojeg potpisuje Mara Vilus.
Mara Vilus dodaje kako je zajedno s članovima Organizacijskog odbora tijekom prošlog vikenda obišla sva sela, postavljali su plakate i dijelili pozivnice predstavnicima srpske zajednice. – U velikoj većini ljudi su uplašeni i ne usude se doći u Petrinju na treći Festival ojkače, a ni oni koji žive u samom gradu, da ne bi imali neugodnosti. Oni imaju informaciju da je treći Festival ojkače u Petrinji “zabranjen, od Koordinacije udruga proisteklih iz domovinskog rata” i političkih stranaka desno orijentiranih HSP-a i ostalih njima sličnih iz Petrinje. Nastojali smo ih razuvjeriti, ali “strah i nesigurnost” je prisutna i dalje – napominje Vilus u dobro smišljenom priopćenju koje služi isključivo u svrhu prikazivanja hrvatskog naroda kao naroda koji nije za suživot sa srbima i drugim nacionalnim manjinama što je notorna laž..
Podsjetimo; nakon najave kako bi se treći festival ojkača u Petrinji trebao održati 25. kolovoza braniteljske udruge s područja Petrinje tražili su da se taj festival ne održi u tom gradu smatrajući da to nije tradicija tog područja. Zbog toga je SKD Prosvjeta i Srpsko narodno vijeće smišljeno poslalo pismo UNESCO-u upozoravajući na ovaj slučaj, a temeljem toga što je ojkanje upisano u Registar kulturnih dobara RH – Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara te na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Međutim, u svom pismu UNESCO-u Pupovac se nije dotaknuo da u tekstovima i pjesmama ojkače ne smiju postojati uvrijede za hrvatski narod i njegove branitelje i sve građane, što je bio slučaj u tim ojkačama koje su srbi često ojkali, naročito u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku,što možete poslušati
OVDJE.Stoga je važno napomenuti da zloupotreba ojkavice za jednonacionalno okupljanje i vrijeđanje Hrvata, je provokacija i atak na suživot građana Banovine, jer ojkanje, ganga i rera nisu ekskluzivno vlasništvo Srba, već zaštićena kulturna baština Republike Hrvatske od 2009 godine…
Postoji niz natjecanja diljem Dalmatinske zagore od kojih se može istaknuti tradicionalno
okupljanje gangaša u kolovozu mjesecu u Cisti Velikoj, gdje se gangaši okupljaju iz više država, ali nikoga ne vrijeđaju svojim pjevanjem već isključivo pjevaju stare i novokompnirane pjesme koje su u većini slučajeva zabavne,kroz pjesmu iskazuju ljubav prema svojoj Domovini i i po tom pitanju nikako ne spadaju u kategoriju “srpskih ojkača” koje vrijeđaju državu Hrvatsku i njen narod kojeg su i ti srbi ojkači i pripadnici skupina ojkača izvrijeđali a koji se ne libe iskazati mržnju u “svojim ojkačama” prema istom.
Smatrajući kako pismo Milorada Pupovca UNESCU i javno priopćenje Mare Vilus, kao poruku imaju isključivo namjeru zavarati UNESCO i prikazati srbe kao nacionalnu manjinu u Hrvatskoj uplašenom žrtvom, znajući da niti u u UNESCO-u niti bilo gdje drugo na svijetu u bilo kojoj međunarodnoj instituciji pojma nemaju o srpskom mrziteljskom ojkanju i kroz ojkače teškom vrijeđanju države Hrvatske i njenog naroda, posebice u najtežim godinama agresije na Hrvatsku istog tog srpskog naroda koji je vrlo rado devedesetih uzeo pušku u ruke i ubijao i klao svoga susjeda Hrvata u srpskoj agresiji na Hratsku i goloruki hrvatski narod.
Tad im je bilo lako svojim krvoločnim ojkačama i rakijom brljom zalijevati svu krv nevinih Hrvata, većinom civila staraca, žena i djece koje su isti ti ojkači zajedno sa braćom im srbima iz srbije krvoločno klali, masakrirali i silovali da bi poslije tih stravičnih zločina, osjećajući se hrabro i moćno jer za razliku od Hrvata imaju oružje, nakon tih zločina su često i zaojkali svoje krvoločne ojkače. I onda je tamo nekom Pupovcu i nekoj Mari Vilus kao čudno što se hrvatski branitelji i svi oni Hrvatice i Hrvati kojima su ojkači krvoloci pobili i zaklali njihove najbliže, malo bune protiv ojkačara.
Zaključak
„Žalosno je da u danima kada se u Petrinji počinju komemorirati najteža stradanja, opetovano vraća ona ista „ojakča“ uz koju se slavilo protjerivanje Hrvata petrinjskog kraja koncem kolovoza i rujna 1991. godine. U gradu koji pokušava uspostaviti kvalitetan suživot Hrvata i srpske nacionalne manjine, ovakvo neodgovorno ponašanje organizatora smotre nikako ne doprinosi uspostavi povjerenja među građanima, već otvara bolne rane koje još uvijek nisu zacijelile, kako u Petrinji tako i u drugim područjima koja su bila izložena velikosrpskoj agresiji.
Stoga ovaj trik “žrtva majstora” Milorada Pupovca koji je uputio pismo u UNESCO, već unaprijed je osuđen na svaku kritiku samog UNESCA i svih hrvatskih institucija, poglavito ministarstva kulture koje predstavlja Nina Obuljen, koja također treba preslušati
OVU SNIMKU SRPSKIH KRVOLOČNIH “OJKAČA”U “ojkači” se jasno i iz sveg grla ori krvoločna pjesma “Oj ustaše što ste naumili, u Petrinju kad ste dolazili…Iz Petrinje trkom odlazili”.
Ukoliko samo ovaj jedan stih nije dovoljan hrvatskim institucijama da napokon počmu raditi svoj posao , onda više nikom nije jasno što bi trebalo uraditi da se huškaču Miloradu Pupovcu jednom zauvijek začepe lažljiva usta i u facu mu se kaže da to više ne može tako. I tako mu država Hrvatska čiji je on saborski zastupnik obilato plaća provokativni srpski list Novosti kojim raspiriva mržnju u hrvatskoj i postaje najveći širitelj i raspirivač međunacionalne mržnja, na što su se već u više navrata javno žalile srpske udruge u Hrvatskoj koje nikad za razliku od Pupovca nemaju problema sa suživotom.
Nije slučajnost da su čak i SDP-ovci Milorada Pupovca nazivali etnobiznismenom koji obilato ubire novac hrvatskih poreskih obveznika , samo kako bi isti taj hrvatski narod jurišnički blatio, omalovažavao, vraćao u daleku prošlost i tako redom. E pa dosta je tog etnobiznismena i njegovih trikova koji su već i vrapcima na grani postali prozirni, ali ne i saborskim zastupnicima i vladajućima kojima Pupovac drži minimalnu većinu da bi mogli vladati dok ovaj to jako dobro koristi i obilato puni svoje bisage.
M.M.Viribus Unitis
