Operacije “Labrador” i “Opera” su bile akcije koje su kontraobavještajne službe JNA (KOS) od 18. kolovoza 1991. provodile u početnoj fazi Domovinskog rata u Zagrebu.
Akcije su predstavljale oblik specijalnoga rata protiv Hrvatske intenzivnom propagandom i terorističkim akcijama.
Glavni je cilj bio svjetskoj javnosti hrvatsku vlast predstaviti kao profašističku i stvoriti protuhrvatsko raspoloženje kod Židova i šire svjetske javnosti, tako što su podmetnute i aktivirane eksplozivne naprave ispred Židovske općine u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoju.
U sklopu protuhrvatske propagande televizijski snimci stradalih Hrvata prikazivani su kao snimci srpskih žrtava hrvatskih zločina.
Naziv “Opera” je bila naziv za “Odjeljenje za propagandni rat”. U ožujku i travnju 1994. godine Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990.-te godine. Tu navodi imena većeg broja osoba koje su (barem tako R. Radojčić tvrdi) organizirano pomagale u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja, uključivo i razoružavanje Hrvatske neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990. godine. Navodi se da su hrvatske obavještajne službe razotkrile 63 agenta KOS-a u gradovima Hrvatske; ali su i nakon toga nastavljene specijalnoratovske aktivnosti KOS-a, kojima se upravljalo sa zapovjednog mjesta u u Begradu.
U kolovozu 1991., ogranak Jugoslavenske obavještajne službe, KOS, izveo je nekoliko aktivnosti pod kodnim nazivom Operacija Labrador, s ciljem kompromitiranja Hrvatske. Operacija Labrador trebala se sastojati od nekoliko terorističkih napada sa ciljem da se upotpune aktivnosti Operacije Opera – propagandne kampanje koja je trebala dezinformirati medije. Te dvije operacije htjele su Hrvatsku, koja je planirala proglasiti neovisnost od SFR Jugoslavije, predstaviti svijetu kao profašističku državu koja se nije maknula od stanja svijesti NDH. Alternativno ime Operacije Opere bilo je Operacija Opera Orientalis.
Operaciju Labrador vodio je pukovnik general Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. U Zagrebu, operativnu kontrolu Labradora dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću i majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić je imao zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i organizirati postavljanje eksplozivnih naprava. Eksplozivi i neka oružja smještena su na nekoliko lokacija.
19. kolovoza židovski centar u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, i židovski grobovi na Mirogoju su pretrpjeli bombaške napade kao dio te tajne operacije. Eksplozije su uzrokovale materijalnu štetu, ali nije bilo ljudskih žrtava. Nije bilo javnog poziva za preuzimanje odgovornosti ovog čina. Uz te dvije eksplozije, postoje optužbe da su KOS-ovi agenti odgovorni i za bombaške napade na pruzi Zagreb-Beograd kraj Vinkovaca kao i na željezničku prugu između Gline i Vojnića.
Nakon eksplozija, Josip Manolić, koji je tada postao novi voditelj hrvatske obavještajne agencije, je tvrdio da su hrvatski ekstremisti odgovorni za ta nedjela. Operacija Labrador je vjerojatno napuštena kada su ZNG i hrvatska policija zauzeli zagrebačko sjedište Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva 15.9. iste godine, u sklopu bitke za vojarne, i među zaplijenjenim materijalima našli šifre i računalne diskete sa podacima o operaciji, kao i Sabolovićeve bilješke. Sabolović je predao materijale nadređenome, Mirku Martiću, ali je Martić propustio uništiti ih. Sabolović je stoga pobjegao iz Zagreba. Ipak, hrvatskim vlastima trebalo je mjesec dana dok nisu dešifrirali dokumente te razotkrili Operaciju Labrador. Sabolović je kasnije tvrdio da je samo djelić mreže Operacije Labrador ukinut, ali mu je proturječio bivši KOS-ovac, major Mustafa Čandić, koji je radio u sjedištu KOS-a u Zemunu.
Postojanje Operacije Labrador potvrdio je upravo spomenuti Mustafa Čandić, tijekom suđenja Slobodanu Miloševiću na MKSJ-u u Haagu 2002.
Tijekom jeseni 1991. hrvatske obavještajne agencije pokrenule su Operaciju Janjičar sa ciljem raskrinkavanja preostale mreže KOS-a u Hrvatskoj. Operacija su autorizirali Ivan Vekić i Gojko Šušak, tadašnji ministar unutrašnjih poslova i obrane, a prvotno je njom rukovodio Josip Perković. Petnaest osoba je uhićeno do kraja 1991., ali su razmijenjeni za Antona Kikaša, kojega je uhitila JNA dok je krijumčario oružje avionom u Hrvatsku. Tom operacijom je sastavljen popis osumnjičenih operativaca KOS-a u Hrvatskoj, koji je brojao 1.789 imena i pseudonima.