I dok su hrvatske snage, a pogotovo prekaljeni borci iz 4. i 7. gardijske brigade te 126. brigade koji su podnijeli najveći teret u operacijama Ljeto ’95 i Oluja, odmarali na zasluženom odmoru, hrvatske položaje čuvao je zamjenik generala Ante Gotovine u zapovjedništvu Zbornog područja Split u Kninu, general Rahim Ademi…
Operacija Vojske Republike Srpske nazvana Vaganj 95, bila je napadna operacija srpskih snaga na Republiku Hrvatsku i oslobođene dijelove BiH iz ljeta 1995. godine. Ta protunapadna operacija trebala je uključiti oko 80.000 vojnika Vojske Republike Srpske i Srpske vojske Krajine, a cilj joj je bio zauzeti prostor koji će osigurati vojnu održivost tzv. Republike Srpske i tzv. Republike Srpske Krajine. Operacija srpskih snaga propala je u samom početku i bila je jedini protuudar srpskih snaga pokrenut nakon VRO “Oluje”.
General Rahim Ademi za Direktno je rekao kako mu je žao što i skoro 25 godina nakon Oluje nitko ne spominje tu jednu od najvećih i najvažnijih bitaka Domovinskog rata.
“To je bila jako složena operacija i nije bila nekakva manja bitka”, kaže general Ademi koji napominje da je porazom srpskih snaga tijekom njihovog protunapada skršena bilo kakva mogućnost ponovne uspostave srpske paradržave u Hrvatskoj.
Dodaje i kako to nije bio lagani zadatak kakvim su ga neki ranijih godina opisivali. “Naše snage u jednom trenutku doživjele su poraz, pa čak su se i povukle s terena. Bio je veći broj poginulih i ranjenih vojnika, a srpske snage predvođene specijalnim postrojbama uspjele su probiti našu liniju obrane”, kaže Ademi i dodaje kako je u tom trenutku bilo jako važno uspostaviti red na prvoj liniji obrane i onda snažno krenuti u protunapad.
Ademi dodaje kako bi za ozbiljno istraživanje o ovoj bitki trebalo potražiti i dokumente iz Glavnog stožera jer je taj događaj teško opisati u kratkim crtama. Početni udar srpske protuofenzive provele su snage srpskih specijalaca u pravcu Biljeg-Ciljeg Vidovića glava-Begovac.
“Taj udar srpskih snaga bio je relativno uspješan. Ja sam iz zapovjedništva u Kninu pratio situaciju na terenu. Dobivao sam izvješća od zapovjednika brigada na koji je udarila šaka srpske kontraofenzive. Ono što je bilo najbitnije je da prije bilo kakvog našeg protunapada ne izgubimo prekid veze s brigadama na terenu koje su većinom bile popunjene novim momcima. Iskoristili smo makadamske puteve preko Dinare, koje smo i ranije, za vrijeme Oluje, koristili kako bi oslobodili Knin, da saznamo što se događa kako bi se što bolje organizirali. U isto vrijeme kad sam poslao vozilo prema Anti Kotromanoviću da saznam što se događa kod njega, poslao sam i zapovijed bojnoj 7. gardijske brigade koje su bile u pričuvi u Kninu da odmah krenu prema Grahovu, ali opet onim makadamskim putem preko Dinare, Crvene zemlje preko kojih smo odnijeli pobjedu u Oluji”.
Ademi se prisjeća kako mu je ta munjevita i brza akcija u kojoj mu je pomogao brigadir Bruno Vukić, jedan od zapovjednika 141. brigade HV-a, pomogla da sazna točno stanje na terenu.
“Saznao sam da su srpske snage uspjele ono čega sam se najviše bojao, došle su do ulaza u Bosansko Grahovo i presjekli liniju kod Derala te skoro zauzeli taj iznimno važni prijevoj preko kojeg bi ostvarili pozicije za daljnje napredovanje prema Livnu i Kninu. Srbi su kratko i zauzeli uzvišenja kod Bosanskog Grahova i presjekli liniju komunikaciju Knin-Bosansko Grahovo. 141. brigada tada je pretrpjela određene gubitke, a poslije smo saznali da su srpske snage neke naše zarobljene momke čak objesili u jednoj ciglani između Resanovca i Bosanskog Grahova”.
Operacija je imala dvije faze
General Ademi za Direktno je rekao kako je odmah po saznanju situacije na terenu, koje je moglo završiti katastrofalno po hrvatske snage, pokrenuo operaciju vraćanja linije prekinute komunikacije i uzvišenja oko tog mjesta kako bi suzbili srpski protunapad te preokrenuli bitku.
“Operacija je imala dvije faze. Već ranije, 13. kolovoza, dao sam pripremnu zapovijed 7. gardijskoj brigadi da s cjelokupnom potporom iz zbornog područja Knin krene u pravcu Resanovaca i Bosanskog Grahova. Desno krilo 7. gardijske brigade tada je držala 126. brigada, a lijevo 6. domobranska pukovnija. U drugoj fazi u borbu su Srbima iza leđa ušle 113. brigada koja je stvorila uvjete da u borbu uđe i 4. gardijska brigada s pojačanjem u topništvu i oklopu”, prisjeća se Ademi koji je morao s odmora vratiti prekaljene vojnike koji su odnijeli pobjedi u Oluji kako bi mogli napraviti snažan protunapad.
General se prisjetio i da je na dan bitke u zapovjedništvo brigade došao i ministar obrane Gojko Šušak. “Danas bi mnogima to bilo nevjerojatno, ali je ministar obrane usred bitke i udara topništva došao kako bi saznao što se na terenu događa”, kaže naš sugovornik.
General Ademi kaže kako su 14. kolovoza u 4 sata ujutro uz snažnu topničku vatru krenuli u protunapad te da je za samo sat vremena 7. gardijska brigada već bila na glavnom pravcu prema Grahovu.
“113. brigada taj je dan do 14 sati neočekivanim napadom iza leđa, iz pokreta, bez posebnog izviđanja i planiranja razbila srpske snage i omogućila uvođenje 4. gardijske u borbu. 15. kolovoza 4. gardijska brigada počela je snažne borbe u kojima je nažalost izgubila dva viteza i u potpunosti razbila srpsku obranu. Nakon toga obje faze operacije bile su gotove, 7. gardijska i 4. gardijska, uz pomoć 141. i 113. brigade te 6 domobranske pukovnije, su se spojile i snažno preko Grahovskog polja nastavile probijati srpsku obranu i nekakve Drinske vukove i došli do iznad Drvara”, kaže Ademi koji kaže kako su čak mogli ući u Drvar, no da su stali nakon što su zauzeli sva uzvišenja oko tog mjesta kako bi mogli kontrolirati teren.
Ademi kaže kako mu je žao što se ova bitka, koju on smatra jednim od najuspješnijih protunapada Hrvatske vojske, ne izučava na vojnim učilištima i ne spominje u javnosti.
“Ovo je jedna od najbržih akcija kojim smo spriječili srpsku protuofenzivu. Unatoč početnim gubicima, u kontranapadu HV je uspjela ostvariti fenomenalnu pobjedu čiji je uspjeh omogućio skori kraj rata i daljnje napadne operacije poput Operacije Maestral”, rekao je general Rahim Ademi za Direktno.
G.S.