“Mišja groznica je naziv bolesti koji se u javnosti često koristi za hemoragijsku groznicu s bubrežnim sindromom (HGBS). HGBS je virusna zoonoza, prvenstveno bolest šumskih mišolikih glodavaca poznata kao bolest prirodnih žarišta. Javlja se u određenim geografskim područjima u kojima su nužno zadovoljeni ekološki uvjeti (abiotički – klima, vodeni tokovi, tlo, padaline, uz biotičke – biljne i životinjske zajednice) da bi se uzročnik bolesti mogao trajno održavati na određenom području. Bolest uzrokuju Hantavirusi, koji su rasprostranjeni u raznim dijelovima svijeta, kako u Aziji, tako i od sjevera do juga Europe. U Hrvatskoj je bolest stalno prisutna pretežno u kontinentalnim područjima, s različitom učestalošću od godine do godine”…
-Mišja groznica ponovno je posljednjih tjedana postala vruća zdravstvena tema u Hrvatskoj. Ove godine pojavila se najezda miševa kakva nije viđena u posljednjih 40 godina…
U prvih pet mjeseci je od mišje groznice oboljela 131 osoba, što je dvostruko više od uobičajenog godišnjeg prosjeka, a jedan čovjek je preminuo piše 24sata. Gorani ne pamte da je ikad bilo ovoliko miševa, a onda i oboljelih od mišje groznice.
Ljudi inače o toj bolesti jako malo znaju, poznato im je samo da je na neki način povezana s miševima.
Detaljne upute epidemiologa kako se zaštititi od ove bolesti mogu se pronaći na stranicama HZJZ-a.
Kako kažu, svake se godine u Hrvatskoj bilježe slučajevi mišje groznice odnosno hemoragijske groznice s bubrežnim sindromom (HGBS), a povremeno dolazi i do cikličkih epidemija. Prenositelji virusa su riđa voluharica i žutogrli miš, a uz njih u manjoj mjeri šumski miš, poljski miš te livadna voluharica.
Životinje virus izlučuju u okolinu mokraćom i izmetom. Ljudi se mogu zaraziti izravnim ili posrednim kontaktom s mokraćom, izmetom ili slinom zaraženih glodavaca, udisanjem aerosola ili prašine koja sadrži uzročnike, unosom uzročnika iz izlučevina zaraženih glodavaca kroz oštećenu kožu ili sluznicu oka, nosa i usta onečišćenim rukama, konzumacijom zagađene vode ili hrane ili neposrednim kontaktom sa zaraženim glodavcima.
Bolest se najčešće manifestira 1 do 2 tjedna, može i do 8 tjedana kasnije, nakon izlaganja inficiranoj izlučevini glodavca. Simptomi su nagli porast visoke temperature praćene zimicom i jakom glavoboljom, nakon kojih slijede jaki bolovi u trbuhu i leđima, koji mogu biti praćeni mučninom i povraćanjem, zamućenim vidom te ponekad crvenilom lica i konjunktiva te osipom.
Kasniji simptomi mogu biti smanjenje količine izlučenog urina i razvitkom zatajenja bubrega, ali i naglim padom krvnog tlaka, pojavom krvarenja i razvojem stanja šoka.
Osobe koje su učestalo u kontaktu s malim divljim glodavcima najizloženiji su ovoj zarazi. Čovjek se također može zaraziti i u zatvorenim prostorima u kojima mogu boraviti glodavci.
U Hrvatskoj su poznata neka prirodna žarišta ove bolesti kao primjerice neke šume u Lici, Zagrebačkoj, Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj županiji, Slavoniji, Gorskom Kotaru kao i na području Medvednice. Bolest je stalno prisutna pretežno u kontinentalnim područjima.
Kako se zaštititi u prirodi?
Nemojte sjediti ni ležati izravno na tlu, posebno ne na mjestima gdje su uočeni glodavci ili njihovi tragovi.
Tijekom boravka u prirodi čuvajte hranu i piće u zatvorenim spremnicima, a osobne stvari od dodira s glodavcima i njihovim izlučevinama.
Prije konzumacije jela i pića te uzimanja cigarete dobro operite ruke toplom vodom i sapunom ili koristite antiseptik ili dezinficijens na bazi alkohola.
Nemojte piti vodu iz šumskih izvora i lokava.
Plodove ubrane u prirodi koji se jedu sirovi dobro operite tekućom vodom.
Ne ostavljajte ostatke hrane i druge otpatke u prirodi.
Ne dirajte gnijezda glodavaca kao niti uginule glodavce bez rukavica i maske.
Kako se zaštititi u zatvorenom
Osigurajte hranu i piće od pristupa glodavaca, pohranite ih u zatvorene spremnike.
Smeće držite u zatvorenim čvrstim kontejnerima da ne bude izvor hrane glodavcima.
Ne ostavljajte otvoreno smeće u prostorijama kao što su ostave, podrumi, garaže, tavani, vikendice i sl.
Spriječite ulaz glodavaca u stambene i gospodarske objekte zatvarajući sve pukotine i rupe u zidovima i podovima.
Potrebno je skloniti nakupine drva, lišća te sva odlagališta raznih materijala koji mogu poslužiti glodavcima kao sklonište najmanje 50 m od kuće.
Redovito provodite uništavanja glodavaca u kući i neposredno oko kuće.
Ne dirajte uginule glodavce ili njihova gnijezda golim rukama.
Čišćenje dulje vrijeme nekorištenih prostora obavite uz što manje podizanja prašine, ako je moguće primijenite vlažno čišćenje i to uz korištenje maske preko nosa i usta.
Ne metite niti usisavajte izlučevine glodavaca, kao ni njihova gnijezda, jer to pogoduje da se zarazni materijal digne u zrak pa ga tako možete udahnuti i na taj se način zaraziti.
Nosite zaštitnu masku koja štiti sluznicu nosa i usta.
Nosite gumene rukavice.
Prilikom čišćenja koristite mokru krpu da izbjegnete dizanje prašine i klorni ili alkoholni dezinficijens.
Bitno za znati o mišjoj groznici
-Za zarazu je dovoljan udah, mnogi ljudi sad kreću čistiti tavane i podrume na kojima često ima izmeta i urina glodavaca.
-Čovjek može oboljeti ako samo udahne aerosol u kojem ima virusa. Liječenje u bolnici, ljudi se liječe u bolnici jer je riječ o ozbiljnoj kliničkoj slici, a zaraza može biti opasna za ljude čiji je organizam oslabljen zbog neke druge bolesti.
-Dodir je dovoljan, dovoljno za zarazu može biti i da se dotakne kontaminirano tlo. Inkubacija traje od tjedan do dva, a onda počinju visoka temperatura, drhtavica te bolovi u leđima i kasnije po cijelom tijelu.
-Higijena je važna, peri ruke prije jela i pića ili paljenja cigarete, operi ruke toplom vodom i sapunom ili antiseptikom.
-Hranu drži čvrsto zatvorenu, u zatvorenim prostorijama bitno je da svu hranu držiš čvrsto zatvorenu te da u garažama, podrumima i na tavanima ne ostavljaš smeće. Čisti zatvorene prostore s maskom i u rukavicama.
-Oprez tijekom čišćenja, ne meti i ne usisavaj izlučevine glodavaca ili njihova gnijezda jer ćeš tako zarazni materijal podignuti u zrak.
D.K.